Nedavno sam s mojom Đ. proveo nekoliko dana u Karlovcu. Prethodni put bio sam u svibnju 2016. sudjelujući na znanstvenom simpoziju o arhitektu Borisu Magašu, rođenom Karlovčaninu. Karlovac je vrlo fotogeničan pa mu moj fotoaparat ni onda ni sada nije mogao odoljeti. U moje studentsko doba Karlovac mi je značio samo željezničku stanicu koja navještava da smo uskoro napokon u Zagrebu. Nikad nismo bili zadovoljni "ličkom prugom", jer je bila više od dva sata sporija od "unske pruge". Zaustavljanje vlaka značilo bi samo zadovoljenje znatiželje dokle smo stigli, jer ni na jednoj željezničkoj stanici ionako nije bilo ničega vrijednog viđenja.
piše Jerko Rošin
Nepravda Karlovca: Čini se da se grad na četiri rijeke više bavi svojim današnjim trenutkom nego rješavanjem sutrašnjice
Dobrobit Karlovca, kao i svakog drugog našeg grada, nije i ne može biti pitanje svjetonazora, konkretnije stranačkih politika, jer je napredak grada jednako dobrodošao i lijevima i desnima i onima koji se stavljaju u sredinu.
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
REVOLUCIJA U POGONIMA
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
VELIKI ZAOKRET
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
RENATA RAŠOVIĆ
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Marija Miloševska
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
TOMISLAV KRASNEC
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić