Bez izlaza

Nemaju prihode, struje i vode, a kuća im na državnoj zemlji

Foto: Vladimir Jurišić/VLM
Nemaju prihode, struje i vode, a kuća im na državnoj zemlji
17.12.2010.
u 18:51
Iz Općine poručuju da će im pomoći oko puta i električne energije, no da oko vlasništva ne mogu ništa učiniti
Pogledaj originalni članak

Pavao Trkulja i njegova nevjenčana supruga Stanka žive u trošnoj drvenoj kući u Podgorju, nedaleko od Gvozda, koju je prije više od 100 godina sagradio Pavlov pradjed. Njih dvoje nemaju nikakvih primanja, nemaju puta do kuće, niti struje i vode, nisu zdravstveno osigurani, a nedavno su saznali da se njihova stara trošna kuća nalazi na tuđoj zemlji, što toj obitelji stvara dodatne, gotovo nerješive probleme.

Najlon umjesto prozora

– U ovoj drvenjari rodio sam se ja, moj otac i djed, a sagradio ju je moj pradjed. Sredinom 70-ih odlazim u Sloveniju na privremeni rad i u kući ostaju otac, majka i brat. Vraćam se 1997. i nastavljam živjeti u kući bez struje i vode. Kako mi je to dozlogrdilo, obraćam se Elektri sa zahtjevom za uvođenje struje, koja je tu bila sprovedena još u mom djetinjstvu, ali tamo otkrivam da se kuća nalazi na državnoj zemlji, o čemu nisam imao pojma, pa se stvar zakomplicirala. Moja supruga i ja nemamo nikakvih uvjeta za život. Bez struje i vode i bez ijedne kune bilo kakvih primanja doslovno se borimo da preživimo. Još je pokojni otac podnio zahtjev za obnovu, no od toga ništa, pa je sve gore. Obišao sam stare i porušene kuće u okolici, sakupio nekoliko vrata i prozora, zakrpao što se može, ali još imam najlone na prozorima. Od jeseni pa do kasnog proljeća do moje kuće je vozilom nemoguće doći jer put dužine 700 metara nije nasut, a i da jest, moj auto u dvorištu leži neregistriran. Obraćao sam se na sve moguće adrese, ponajviše u Općinu Gvozd, gdje su mi mnogo puta obećali pomoć, ali od toga, za sada, nažalost ništa. Svi mi govore da živim na državnom vlasništvu, pa mnoga prava ne mogu ostvariti. Ja se pitam gdje sam ja? Pa i ja sam državno vlasništvo, a svi se ponašaju kao da me nema – ogorčen je Pavao.

Bure na tavanu

Svoju je situaciju on izrekao u jednom dahu, no najveći problem Pavlu i Stanki trenutačno je struja. Vodu su riješili tako su na tavan postavili bačvu od 200 litara, koju svakodnevno puni, kantu po kantu, vodom iz bunara, a iz njega plastična cijev dovodi vodu u kuhinju po zakonu spojenih posuda. U Općini Gvozd vrlo dobro su upoznati s Trkuljinim problemom.

– Nedavno sam posjetio tu obitelj i vidio kako oni uistinu teško žive. Učinit ćemo sve da dobiju električnu energiju i da im se naspe put do kuće, čim to dopuste vremenski uvjeti. Ali što se tiče imovinsko-pravnih odnosa, tu ne možemo učiniti ništa, jer je zemljište na kojem se vodi kuća u vlasništvu države Hrvatske i sve su to još otac, pa i djed Pavla Trkulje, trebali davno riješiti – objašnjava nam donačelnik Gvozda Mile Jerosimić. A do rješenja tog problema Pavao i Stanka smrzavaju se na tuđoj zemlji, za koju su cijelo stoljeće bili uvjereni da je njihova.

Važnost prevencije

Karcinom gušterače jedno je od najzloćudnijih oboljenja probavnog trakta, no zašto mu se ne posvećuje dovoljno pozornosti?

Specijalna bolnica Radiochirurgia Zagreb i „Rechts der Isar“, sveučilišna bolnica Tehničkog sveučilišta u Münchenu – jednog od najboljih fakulteta u Njemačkoj, potpisali su Ugovor o suradnji, što donosi novu eru u liječenju tumora te predstavlja suradnju koja se odnosi na korištenje naprednih tehnologija i vrhunske kirurgije u borbi protiv tumora, kao i dijeljenje znanja o najmodernijim medicinskim rješenjima za kirurško, radiokirurško i hibridno liječenje bolesti.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

OM
omer
18:39 19.12.2010.

Gospodine donačelniće Gvozda dajte si malo truda i rješite pitanje zemljišta na kojem stotinu godina postoji kučica i živi ta obitelj,uz malo dobre vole sve se može a i dužnost vam je da im pomognete.