Cijene nekretnina posljednjih su godina jedna od najčešćih tema među građanima, osobito među onima koji pokušavaju riješiti stambeno pitanje. Stanovi čije su se cijene nekad činile iznimno visokima danas su u većim gradovima postali gotovo uobičajeni, pa se mnogi pitaju tko ih uopće može kupiti i iz kojih izvora ljudi financiraju takve iznose. Upravo se to pitanje otvorilo i u jednoj raspravi na Redditu, gdje je korisnik iskreno priznao da mu nije jasna današnja situacija na tržištu nekretnina. "Nije mi namjera da budem pakostan ili jalan, ali me stvarno zanima tko si može priuštiti i odakle kupcima novci za stan od 300k, 400k, što je danas norma za nekretninu od 70+ kvadrata. Zar svi imaju plaće 3000 eura+?", napisao je korisnik. U komentarima su se brzo počela nizati različita objašnjenja, ali i osobna iskustva. Dio korisnika smatra da se odgovor zapravo svodi na nekoliko mogućnosti – naslijeđeni novac, velika štednja, pomoć obitelji ili dugoročni kredit. "Nema tu neke mudrosti, ili imaš love ili vas dvoje digne kredit na 30 godina", napisao je jedan korisnik.
Na raspravu se nadovezao i korisnik koji se, kako navodi, doselio iz Kanade te ga je iznenadilo koliko se u Hrvatskoj nekretnine često kupuju gotovinom. "Doselio sam se ovamo iz Kanade i nevjerojatno mi je da ovdje 70 posto ljudi stanove plaća gotovinom. Kako ljudi imaju toliko gotovine? U Kanadi svi uzimaju kredit na 30 godina i daju 10 posto učešća", komentirao je. Drugi su upozorili da je upravo u tome srž problema – stanovanje je, prema njihovu mišljenju, sve manje povezano s plaćom i radom, a sve više s kapitalom koji netko već ima. "'Nema tu mudrosti, ili imaš love' je upravo problem. Jer to znači da stanovanje više nije primarno stvar rada i plaće, nego prethodnog kapitala. A kredit na 30 godina nije čarobni štapić. Za stan od 300–400k trebaš veliko učešće, dvije solidne plaće, stabilne poslove i sposobnost da desetljećima nosiš ratu. To nije normalna situacija za prosječnog čovjeka, nego za financijski jači sloj. Tako da pitanje odakle ljudima novac ostaje sasvim legitimno", stoji u jednom komentaru.
Neki su kao važan faktor istaknuli nasljedstvo ili prodaju postojeće nekretnine, što kupnju novog stana čini znatno lakšom. "Također, dosta ljudi naslijedi nešto. Znači, prodaš stan za 200k, dodaš 100k na kredit i super", napisao je jedan korisnik. Drugi pak smatraju da je, uz dugoročni kredit i dvije plaće, kupnja i dalje izvediva. "Jeftini krediti, 30 godina vremena i dvije prosječne plaće. To je sve što ti treba", komentirao je jedan korisnik. Bilo je i onih koji tvrde da u njihovu okruženju kupnja stana nije toliko nedostižna jer parovi zajedno imaju visoka primanja. "Svi s kojima se ja družim zajedno imaju plaće preko 3-4k eura... Znači, svi si mogu priuštiti stanove. I svi su si priuštili stanove", napisao je jedan komentator. Jedan korisnik podijelio je i vlastito iskustvo kupnje stana s partnericom, naglasivši da je to bilo moguće samo zajedničkim trudom i štednjom. "Mi smo radili, štedjeli. Nakon šest godina veze uzeli stan. Sad smo već skoro dvije godine unutra. Je li lagano bilo? Ne. Je li sad lagano... je. Bi li sam uspio? Nema šanse. Nije mi jasno kako ljudi ne shvaćaju to", napisao je.
Dio komentatora posebno je upozorio na brz rast cijena posljednjih godina, tvrdeći da se odnos plaća i cijena stanova više ne može uspoređivati s ranijim razdobljima. "Ne pričaj gluposti, omjer plaća i stanova ne prati se u zadnjih 4,5 godina. Prošetaj malo po Njuškalu. Kum je kupio stan na Jarunu od 50-ak kvadrata za 150k prije 4,5 godina i prodao ga za 300k prije sedam mjeseci. To bi bio rast od 100 posto u manje od pet godina. Na Kajzerici se stanovi prodaju po 5k po kvadratu i to nije novogradnja. Svaka čast tebi što ste kupili stan, ali prestanimo normalizirati ovo stanje!", napisao je jedan korisnik. Drugi su pak pokušali objasniti kako kupnja stana ipak funkcionira za dio parova, ali uz cijenu dugogodišnjeg financijskog opterećenja. "Nemaju svi plaće od 3000, ali kad se kupuje stan, obično je dvoje pa je lakše skupiti 2x1500. Uz to malo ušteđevine, malo obitelj pomogne, možda banka da gotovinski da se nagura. I eto, samo tako, 30 godina si sluga sistema i odvajaš 40 posto primanja da bi imao krov nad glavom", stoji u jednom komentaru.
Neki su istaknuli da su u najboljoj poziciji oni koji su prvu nekretninu kupili ranije, prije velikog skoka cijena. "Najbolje su prošli oni koji su kupili nešto prije ulaska u EU jer su cijene bile dosta niže i nakon ulaska u EU su se udvostručile ili utrostručile, kako gdje i ovisi koja nekretnina, koliko kvadrata i na kojem mjestu. Onda su ljudi lijepo prodali tu nekretninu i kupili sebi nešto drugo, većinom u kešu, za tu razliku u skoku cijena. Evo baš takav slučaj u mom okruženju, prijatelj je prodao stan od 50 kvadrata, kupljen davno, i kupio sebi veći od 75 kvadrata jer je u međuvremenu dobio djecu. Većinu cijene pokrio je razlikom u prodaji, dignuo je nešto sitno kredita, oko 50.000 eura, što će otplatiti za čas. Bitno je krenuti od nečega... I jednako mu je tako bilo teško smoći kreditnu sposobnost za svoju prvu nekretninu, ali se snašao", napisao je korisnik.
Često se spominjala i kupnja gotovinom. Jedan komentator naveo je da se, prema onome što se može čuti u javnosti, velik dio stanova kupuje bez klasičnog stambenog kredita. "Danas se 70 posto stanova kupuje na keš, barem tako kažu mediji. Ostali dobiju nešto u nasljeđe pa pola keš, pola kredit. Rijetko tko kupuje stan od 300-400k full kreditom, a onaj tko to mora, nije imao sreće da mu baka nešto ostavi", napisao je. U raspravi su se pojavili i primjeri ljudi s vrlo visokim primanjima, koji se ipak uklapaju u skupinu kupaca skupljih nekretnina. "Pa evo, meni prijatelj ima 200k ušteđeno od posla. Zarađuje nekih 10k mjesečno i ostalo će na kredit. Traži nešto za 400k, ali mu se ne sviđa ponuda. Ima puno djece pa mu treba nešto minimalno 80-120 kvadrata", napisao je jedan korisnik, dodajući da njegov prijatelj radi kao programer.
Cijena stanova
by u/IndividualNeat9550 in financije