Nekima asfalt do kleti, a drugim ni kamion šodra

Iako živimo u 21. stoljeću kad gotovo svaki Hrvat ima mobitel, neki naši susjedi muku muče s nekim, gotovo nezamislivim problemima. Antonija Picek iz zaselka Piceki u pregradskom naselju Cigrovcu živi samo pet kilometara od blistavog središnjega gradskoga trga, koji je prošle nedjelje otvorio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Trg je lijep, ali...
– Nemam ja ništa protiv trga, lijep je i trebalo ga je urediti, no isto tako treba pomoći i nama koji živimo na selu i već godinama vapimo u pomoć – priča Antonija. Do njezine kuće na brijegu vodi uski šumski put kojim se može jedino traktorom. Kad joj je muž umro 2000., njezin prvi susjed Josip Brezak s još nekoliko muškaraca na rukama ga je mrtvog nosilo do svoje kuće dokle je mogao doći pogrebnikov auto.

– Prije više godina zvala sam tadašnjeg mjesnog odbornika i komunalnog redara da se put popravi i malo pošodra, došli su ali od popravljanja ceste ništa. Zvala sam i sadašnjeg predsjednik mjesnog odbora, no on se nije udostojao doći.

Ne dolazite bez šodra
- A po Cigrovcu su asfaltirali ceste do poglavarstvenika i odbornika te svih njihovih. Toga je uvijek bilo da svatko pomaže samo svome, ali treba nekaj napraviti i za selo, odnosno za nas, obične ljude. Pa ja tražim samo malo šodra da se popravi put i da do mene može doći hitna pomić – ogorčena je Antonija Picek.

Ta teško bolesna 67-godišnjakinja mora svaka dva tjedna u Pregradu doktoru na kontrolu jer od 1994. dosad gotovo da nema dijela tijela koji nije operirala. Taksi do njezine kuće ne može, pa kad dođe iz Pregrade u selo treba joj jedan sat da se popne do svoje hiže na bregu.

Budući da ima ugrađen pacemaker, takvo izložavanje naporu za baku Antoniju je uvijek stresno i može predstavljati opasnost po život. Zna da se približavaju izbori pa poručuje svim strankama da ne dolaze k njoj s pustim obećanjima.

– Bez šodra za moju cestu ne treba se nitko pojavljivati – kaže Antonija.