Neka politika bira ustavne suce, ali među stručnjacima!

Premijer Zoran Milanović opet je za ustavne suce u Hrvatskoj rekao da su izabrani po prijateljskim i zavičajnim vezama, za razliku od Amerike u kojoj predsjednik kadrovira pravosuđe od dna do vrha. Doduše, nije bio posve precizan jer predsjednik imenuje vrhovne suce, ali ih potvrđuje Senat. I njemačke ustavne suce predlažu političke stranke. Kao što je i za našu pučku pravobraniteljicu ili povjerenstvo za sukob interesa presudan bio utjecaj SDP-a.

Od 12 naših ustavnih sudaca jedan je akademik, osmero je doktora prava i još jedna sutkinja radi na doktoratu. Dvoje bez znanstvene titule iskusni su pravni praktičari i dužnosnici u svim vladama. Miroslav Šeparović bio je na visokim dužnostima za vladavine HDZ-a, Mato Arlović bio je jedan od vodećih SDP-ovaca, uz koji se veže i Ivana Matiju. Predsjednicu Jasnu Omejec vežu uz liberale, iako se osobno kandidirala pa su je podržali, kako je jednom rekla, tadašnji stranački prvaci Gotovac, Tomčić, Čačić i Jakovčić. Ima li smisla nakon toliko godina (suci su od najmanje 2009., a neki od 1999.) govoriti o političkim imenovanjima, pitamo predstojnicu Katedre za ustavno pravo riječkog Pravnog fakulteta prof. dr. sc. Sanju Barić.

Čekaju kraj mandata

– Na pogreške iz prošlosti ima smisla podsjećati zbog budućnosti, kako bi se ispravile. Naravno da politika bira ustavne suce, ali to moraju biti osobe odgovarajuće stručnosti. U prosincu na skupu u HAZU-u ustavnopravni stručnjaci zaključili su da je pogrešna percepcija koja se forsira da elita treba postati članom Ustavnog suda umjesto da shvate kako institucionalna podjela u ustavnoj državi traži upravo obrnuto, elita postaješ zato što si dio institucije. Dakle, idealno je da se biraju stručnjaci, ali elita si samim time što si član Ustavnog suda i Ustavni sud mora biti poštovan samim time što je ustavna institucija, kao i svaka druga, i to je ono što čini temelj ustavne vladavine. A onda je dio političke kulture da političari shvate kako je u svačijem interesu birati stručne i kvalitetne. Naravno, i njima podobne i prihvatljive, ali stručne, a ne bilo koga – ističe Barić.

O važećim kriterijima kaže: – Definitivno je dvojbeno da kandidati sami sebe predlažu. Prijedlozi bi trebali dolaziti od institucija, pravnih fakulteta, udruga sudaca i odvjetnika, političkih stranaka... Sami kriteriji nisu sporni, nego je problematičan stav političkih stranaka, koji je dosad prevladavao, da je bitno staviti svoga čovjeka bez obzira na njegovu stručnost. Stavi svog čovjeka, ali stručnog! Dvotrećinski način izbora sudaca, predviđen Ustavom od 2010., zapravo je dobro rješenje, ali pokazuje koliko su političari nesposobni shvatiti bit jer 13. suca već četvrtu godinu nisu izabrali. Očito čekaju da prođe mandat barem jednome pa da biraju paran broj, koliko vaših, toliko naših. To jest dio političke igre, ali mora postojati svijest da to moraju biti stručni ljudi. Prof. Barić kaže da se evaluacijom karijere mogu donositi relativno pouzdani zaključci o stručnosti sudaca s tim da s vremenom svatko tko ulaže u sebe može napredovati.

Predani i neumorni radnik

Njezin je stav da je aktualni sastav Ustavnog suda, s obzirom na kvalitetu odluka, najbolji od svih.

– Moram istaknuti da je to ponajviše zasluga predsjednice Ustavnog suda, koja je sama predani i neumorni radnik koji, ako zatreba, ne štedi ni dane ni noći, sistematična je, kao sveučilišna profesorica i sama uči i radi na sebi, motivira i širi tu energiju oko sebe te, a što krasi samo neke profesore, ima osobnu hrabrost kojom je iznijela neke teške situacije – kaže Barić. Premda je, dodala je, bilo kvalitetnih odluka i za Jadranka Crnića i Željka Potočnjaka, a izdvojila je i Agatu Račan iako je i za nju prigovarano da je bivša supruga tadašnjeg premijera, na što je uzvratila:

– Mit je da su ustavni suci nepristrane osobe. Pristranost mora imati političku obojenost, ali ograničenu stručnim kvalitetama, i tu je bitno da se uspostavi ravnoteža – zaključuje prof. Barić.