Nečistoća u ličkom podzemlju odraz je naše nečiste savjesti

Rani kapitalizam pomaknuo je fokus ljudi – umjesto biti postalo je važno imati; naše postindustrijsko društvo pomaknulo je fokus još malo: najvažnije je kako drugima izgledamo. Opsesivno kupovanje i trošenje ključno je za naše samopredstavljanje – jer se ne predstavljamo onime što jesmo, nego onim što imamo. Potrošačko društvo i korporativni kapitalizam, kako je to rekao njemački mislilac Herbert Marcuse, stvorili su novu ljudsku prirodu koja nas požudno i agresivno veže za predmete. Naša potreba da posjedujemo, koristimo i stalno kupujemo nove gadgete, uređaje i vozila što nam se nude i stalno nameću, čak i pod cijenu našeg samouništenja, postala je biološka, poput potrebe za hranom, pićem i stanovanjem. Kamo odlaze svi ti zastarjeli automobili, odbačeni mobiteli, starinski televizori, pokvarene perilice, demodirana odjeća, demontirani strojevi – to smo se sada prvi put upitali.

Znak je vremena da su upravo silosi, koji su nekad skladištili žito, postali odlagalište otpada. Zemlja koja više ne proizvodi hranu i u kojoj se ne rađaju ljudi, postala je prvo grobnica svojim stanovnicima, a potom zakapalište smeća. Veliki prosvjedni skup u Zagrebu dobra je stvar, ali od njega se ne vidi srž problema: zašto smo svi u Hrvatskoj sve ove godine hladnokrvno i bezobzirno proizvodili gomile smeća, bacali ga i zakapali posvuda, zacijelo i izvozili u Afriku, i još k tome ravnodušno puštali da se otrovni otpad šverca iz inozemstva? Nečistoća u ličkom podzemlju odraz je naše nečiste savjesti, i svi vatreni govori s Trga bana Jelačića samo su prikrivali tu gorku istinu.

Jednokratni skup je jeftin, odluka da se proizvodi manje smeća puno je teža. Zagrebačka vlast kao svoj prioritet ističe saniranje smetlišta, a dozvolila je da grad bude preplavljen totalno neekološkim divovskim digitalnim displejima koji na nove načine pozivaju na još više trošenja. Stanogradnja buja, cijene rastu, špekulanti profitiraju, a kamo odlazi građevinski otpad? Prošle godine posjetilo nas je 21,8 milijuna turista, gdje je njihovo smeće i koliko košta njegovo zbrinjavanje? Urugvajski pisac Eduardo Galeano bio je upozorio na razliku između milostinje i solidarnosti – milostinja je vertikalna, i ide odozgo prema dolje; solidarnost je horizontalna i poštuje drugu osobu. Solidarnosti nam nedostaje. Na Trgu bana Jelačića tražila se milostinja od Plenkovića. Dok danju postavljamo nove svjetleće reklame, a noću zakapamo jedni drugima smeće u dvorište, nismo bolje ni zaslužili.