putinversteher

U Njemačkoj upravo svjedočimo nečemu što je prije bilo nezamislivo

Foto: Reuters/PIXSELL
U Njemačkoj upravo svjedočimo nečemu što je prije bilo nezamislivo
09.02.2016.
u 18:45
Katolička Bavarska i većinom ateističke pokrajine bivše Istočne Njemačke o Putinu i uzrocima sirijskog pakla i migrantske drame razmišljaju gotovo identično.
Pogledaj originalni članak

Bez dijaloga Zapada s Rusijom nema zaustavljanja rata u Siriji ni trajnoga mira u svijetu. Ono što nije jasno većini čelnika europskih vlada (ili su prisiljeni tako se ponašati) jasno je mnogim građanima.

Reakcija većine građana na Zapadu na Putinovu politiku suprotna je od one koja se plasira u glavnim medijima i službenim stajalištima zapadnih vlada. Stoga su najveći njemački mediji ukinuli komentare na tekstove u kojima se spominje Putin. Velika podrška Europljana Putinu, osobito u Njemačkoj, a slično je i u Hrvatskoj, opravdava se propagandnom mašinerijom koju je “novi ruski car” stvorio diljem zapadnog svijeta. Sve je više na zapadu tzv. Putinverstehera.

Početkom rujna prošle godine boravio sam deset dana u Njemačkoj i uvjerio se da je to opravdanje potpuno pogrešno. Družeći se s ljudima, većinom studentima i akademski obrazovanim ljudima, shvatio sam da o ruskoj politici i Putinu gotovo isto razmišljaju i desničari i ljevičari, i oni iz političkog centra.

– Ne znam nikoga u Njemačkoj tko bi išao ratovati protiv Putina i Rusije –  kazao mi je jedan njemački prijatelj.

U Njemačkoj upravo svjedočimo nečemu što je prije bilo nezamislivo – katolička Bavarska i većinom ateističke pokrajine bivše Istočne Njemačke o Putinu i uzrocima sirijskog pakla i migrantske drame razmišljaju gotovo identično. I jedni i drugi smatraju da je rješenje migrantske drame moguće samo rješavanjem problema na njegovu izvorištu – a to je poraz tzv. Islamske države i svih islamističkih snaga u Siriji i Iraku. A to je, sada je sve očitije, nemoguće bez Rusije i Putina.

E uniji i SAD-u čini se da je i dalje bitnije geopolitičko nadmudrivanje na Bliskom istoku nego rješavanje biti problema.

– Sa svakim novim danom sotoniziranja Putina i Assada, raste vjerojatnost novoga džihadističkog pokolja u Europi. Čekam samo da netko Assada optuži da je kriv i za pokolj u Parizu – kaže mi jedan njemački prijatelj.

I dok se o rješenju sirijskog pitanja u zapadnoj politici vode salonske rasprave i organiziraju mirovne konferencije po logici stvari osuđene na neuspjeh, organizirana je i donatorska konferencija za Siriju na kojoj je prikupljeno 9 milijardi eura, ali nitko ne zna kako će se taj novac utrošiti. Nestvarno je zazvučala tvrdnja jednog od zapadnih premijera koji je kazao da će se 1,3 milijarde eura iskoristiti za otvaranje radnih mjesta u kampovima za izbjeglice.

Putinova popularnost na zapadu raste jer je shvatio da se sila može slomiti samo silom pa tuče iz svih raspoloživih sredstava – u bitku u Siriju čak je poslao i prvu robotiziranu brigadu koja je zabilježila prvu pobjedu protiv islamista na frontu. Putin u Siriji ne glumi humanitarca – on prije svega štiti ruski interes i svoje pomorske baze koje tamo postoje više od 40 godina.

Za to vrijeme Zapad i dalje ustraje na uvođenju svoga “jedino ispravnoga” demokratskog modela, kako u zemljama Bliskog istoka tako i u Rusiji kojoj se zamjera diktatura.

U takvim kaotičnim uvjetima koji su se prenijeli s Bliskog istoka, diljem Europe rastu desničarske snage koje traže povratak granica i jačih nacionalnih država. Na krilima protumigrantskog pokreta Pegida, u Njemačkoj je ojačao desničarski AfD koji je prema anketama već postao treća politička opcija, nakon demokršćana i socijaldemokrata. Nacionalni tektonski pokreti vidljivi su i u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj...

Svjedočimo još jednom paradoksu. Ljevičarsko "Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" pretvorilo se u desničarsko "Nacionalisti svih zemalja, ujedinite se!" Danas svjedočimo o do sada neviđenoj nadnacionalnoj simbiozi desničarskih snaga u pokušaju rušenja mukotrpno stvorene pacifističke Europske unije, čija se birokratiziranost smatra krivcem što se ne može nositi s velikim izazovima s kojima prije nije bila suočena.

Tako će biti sve dok Zapadu prioritet na Bliskom istoku ne bude uništenje tzv. Islamske države, čime će se smanjiti i opasnost od terorističkih napada u Europi, a i zaustaviti ova nova seoba naroda, koja je EU dovela pred rub provalije.

Putin je to već shvatio i ponudio zapadnoj alijansi savezništvo u borbi protiv terorizma, ali ono je glatko odbijeno - jer tko bi pametan u savez s “novim Hitlerom”, koji krši pravo i prekraja europske granice.

Boravak bavarske političko-ekonomske delegacije u Moskvi prošloga tjedna budi nadu da će doći do zatopljavanja odnosa s Rusijom, sa silom s kojom treba razgovarati i razumjeti njezine specifičnosti i njezin povijesni kontekst, a da se pri tome pogrdno ne nazivamo “Putinversteherima”, jer kakav je smisao ratovati s drugom najjačom nuklearnom silom.

Bavarski premijer Horst Seehofer kazao je da za svoj put u Moskvu ima i podršku kancelarke Angele Merkel, koja još nema hrabrosti otvoriti dijalog s Putinom, iako se iz nekih njezinih izjava moglo iščitati ublažavanje stavova prema Putinu. No posjet Bavaraca Rusiji daje nadu za brzo međusobno ukidanje sankcija. To je već ranije najavio i francuski predsjednik Francois Hollande. Sredinom godine, kazao je, Francuska bi mogla ukinuti sankcije Rusiji.

Europa treba Rusiju politički, Europa Rusiju treba gospodarski. I obrnuto. Produžetak ovakvoga stanja put je u propast i Europske unije i Rusije. A to bi nas moglo dovesti do nuklearne apokalipse trećeg svjetskog rata.

>>Demoniziranje Rusije: Potpuno promašena politika Zapada prema Putinu vodi EU na rub propasti

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 5

Avatar abakus
abakus
22:19 09.02.2016.

Treba otvoreno i iskreno reći: Lijevoliberalna opcija jalova je. I to u svakom pogledu, kako onom rješavanja bilo kojeg problema tako i u onom doslovnom tj. u pogledu vlastitog potomstva. Zemlja koja prihvati taj svjetonazor osuđena je na izumiranje i propadanje, i to propadanje u svakom pogledu.

DU
Deleted user
10:52 10.02.2016.

Neki dan reče jedan njemački političar da su velike kulturološke i vjerske razlike između izbjeglica i stanovnika zemalja u koje dolaze. I nikome ništa. Kada je jedan naš to rekao gotovo su ga kamenovali naši ispravno misleći intelektualci.