SUBOTA, 22. lipnja
U današnjem elektronskom izdanju jednih dnevnih novina velikim se i dugačkim naslovom najavljuje tekst o “jezivim detaljima likvidacije” bivšega direktora Ine Stjepana Đurekovića, kojega je visoki dužnosnik Udbe Josip Perković uvjerio da mora pobjeći, a zatim je za njim poslao atentatore. U podnaslovu najave piše: “Đureković je u garaži u Wohlfahrtshausenu ležao na desnom boku, rascijepljenog čela, u lokvi krvi”. Tik ispod toga podnaslova najavljuje se izvještaj s proslave Dana antifašističke borbe u šumi Brezovici kraj Siska, a u naslovu su riječi Ive Josipovića: “Povijest nije kompjuterska igra koju možemo iznova igrati u nadi da će se promijeniti.” Predsjednik misli na one koji bi mijenjali povijest ne bi li je pridobili na svoju stranu. I doista je u pravu! Ne može se promijeniti povijest – a i tko bi je takvu htio pridobiti na svoju stranu! – u kojoj Udbina žrtva u nekoj njemačkoj garaži leži “rascijepljena čela, u lokvi krvi”, kao što je na sličan način ležalo nekoliko desetak Hrvata koje je u Njemačkoj i drugdje stigla okrutna ruka ubojica kojom su iz Hrvatske upravljali Perković i slični organizatori egzekucija. Pravi su naredbodavci bili, dakako, centralni komiteti Saveza komunista Jugoslavije i Hrvatske, partijska elita izrasla iz ratnoga antifašizma, pa iz šume Brezovica u kojoj danas slave Josipović, Leko, Mrsić, Mesić i drugi. Ta je elita poslije Drugoga svjetskoga rata svoj antifašizam afirmirala uspostavivši jednopartijski sustav sličan fašizmu, a gotovo pola stoljeća punila je Gole otoke i Stare Gradiške političkim protivnicima te ubijala po Njemačkoj i drugdje. Danas je Josipoviću i Mesiću ostala samo puka, gola, od značenja ispražnjena riječ “antifašizam”, kojoj su upravo oni što su se u ratu njome dičili oduzeli svaki istinski sadržaj. Što se njih tiče, toga sadržaja nikad nije ni bilo. Partizani se jesu borili protiv fašista, ali s kojim motivom? Da osvoje vlast, da zemlju “oslobode” kako bi joj mogli nametnuti svoj diktat, svoju jednopartijnost u kojoj nije bilo ni slobode ni demokracije, a pogotovo su gušeni hrvatski nacionalni osjećaj, hrvatske tradicije, jezik, vjera, ekonomija... Dakle, sve ono za što se ginulo u obrambenom Domovinskom ratu, pa su usporedbe hrvatskih branitelja iz devedesetih godina s partizanima nezapamćena krivotvorina kojom ljevičari opravdavaju svoju današnju vlast u kojoj je komunističko naslijeđe više nego očito. Njima je teško podnijeti činjenicu da njihovi ideološki i biološki preci pripadaju zločinačkim sustavima 20. stoljeća, te da su Hitler, Staljin, Mussolini, Tito, Ceauşescu, Castro, Mao, Pol Pot, Kim Il-sung... manje-više isto društvo.
NEDJELJA, 23. lipnja
Tko će sad štititi ona dva šišmiša i tri kukca u špilji iznad izvora Omble!?
Mediji su od Mirele Holy stvorili ime, uzor, heroinu. “Nevina” pojedinka se usprotivila kolektivnom monstrumu ili bešćutnoj instituciji, to jest moćnoj političkoj partiji. Što je vrijednost njezina protivljenja, to nitko ne zna, samo se zna da se kao ministrica poskliznula protekcionistički se zauzevši za jednu zaposlenicu upravo kao moćna institucija. Zbog toga je podnijela ostavku, i umjesto da poslije te nepodopštine postane prezrena, ona se pretvara u medijsku lutkicu pravednoga općinstva koje je doživljava kao žrtvu vrha Vlade i SDP-a. Vješto se koristeći tim imidžom žrtve, ucjenjuje na nezapamćen način: ili će Zakon o zaštiti prirode biti po mome ili izlazim iz stranke! I izišla je. Šteta! Tko će sad štititi ona dva šišmiša i tri kukca u špilji iznad izvora Omble!?
PONEDJELJAK, 24. lipnja
Jedini trag Hrvata u BiH bit će bošnjački spomenici Josipoviću, Mesiću...
Ivo Josipović ponovno ima razloga za veselje. Pošto je u Parlamentu BiH održao govor u kojem je za ratna stradanja u toj zemlji optužio i Hrvatsku, glavni mu se grad Sarajevo doskora odužio omogućivši mu da se rukuje s Angelinom Jolie. Nakon toga međunarodnoga uspjeha, nastavio je ubirati plodove svoga patriotizma, pa je u BiH dobio nekoliko nagrada, a sada su njegov znameniti govor afirmirali i u Bihaću. U tom gradu na proslavu Dana branitelju nije pozvana nijedna udruga HVO-a koji je oslobodio Bihać, štoviše, HVO je proglašen paravojskom a Hrvatska je izjednačena sa Srbijom i Crnom Gorom kao agresor. Još treba čekati da Hrvati tamo budu obilježeni kao paranarod te da napokon iščeznu iz BiH, a jedini im trag budu spomenici koje će tome u čast Bošnjaci podignuti Josipoviću, Mesiću i drugim hrvatskim političarima.
UTORAK, 25. lipnja
Ministar zdravlja okreće glavu od smrti za koju je sam kriv – i od ostavke
Kad netko umre pred zaključanim vratima Hitne pomoći, umro je pred zaključanim vratima Ministarstva zdravstva, pred zaključanim vratima države. Ministar zdravlja Rajko Ostojić šalje inspekciju u Umag, jer se to, kaže, u dvije godine događa dvaput u istom u istom gradu i istoj županiji (bit će da je htio reći kako je to zato što tamo župan nije SDP-ov). Ali to pojačava upravo ministrovu odgovornost, jer je dopustio da se dogodi i drugi put. On ponavljanje tragičnoga iskustva pripisuje županiji a ne sebi. To više nije ponavljanje u istoj županiji nego u istoj državi u kojoj je on najodgovorniji zdravstveni dužnosnik. Nevjerojatna okretnost s kojom Ostojić sa sebe odgovornost prebacuje na drugoga zapravo je okretanje glave od smrti za koju je sam kriv, okretanje glave od naroda karakteristično za kukurikavce, okretanje glave od – ostavke.
SRIJEDA, 26. lipnja
Biskupe, odlučimo se napokon – jesmo li za Boga ili za ubojice!
Već sam o tome pisao, ali ću ponoviti. Ne znam zašto bi se očekivalo i priželjkivalo da na neke svečane mise, pa tako i za Dan državnosti, dođu najviši državni dužnosnici premda nisu vjernici. Čemu to licemjerje, čemu to glumljenje da jesi ono što nisi, zar to nasilje nije i nasilje nad Bogom? Ako Josipović, Milanović i drugi bezbošci trebaju biti na velikim obredima, zašto Bozanića ne bi bilo u šumi Brezovici 22. lipnja na antifašističkoj proslavi ili na nekoj drugoj crvenoj “misi”, na primjer, na zagrebačkom ili splitskom gay prideu? Zar ovo nije nepodnošljiv društveni paradoks: biskup Košić optužuje predsjednika Josipovića da slavi partizanske ubojice a sutradan isti taj Košić i isti taj Josipović pribivaju istoj misi na kojoj se slavi Bog. Pa odlučimo se napokon – jesmo li za Boga ili za ubojice!
ČETVRTAK, 27. lipnja
Pravosuđe ostalo nijemo nad abolicijom 5000 srpskih ratnih zločina!?
Odavno smo navikli na lijevo-liberalne ofenzive u javnosti kojima se, uz niskotiražne medije i pokojeg komentatora u tiražnim glasilima, suprotstavljala uglavnom samo Crkva. Čini se da se to stanje temeljito mijenja. Sedam stotina tisuća potpisa za referendum o definiciji braka kao zajednici muškarca i žene jedan je od najvećih svjetonazorskih trijumfa u samostalnoj Hrvatskoj i može se svrstati uz bok masovnih opredjeljenja za samostalnu državu i obranu u Domovinskom ratu. A podnošenje optužnice koje su protiv predsjednika SDSS-a Vojislava Stanimirovića zbog ratnih zločina u istočnoj Slavoniji najavili Karolina Vidović Krišto, Josip Jurčević i Zvonimir Hodak mogao bi biti obrat u “suočavanju s prošlošću” koje su ljevičari u Hrvatskoj “namijenili” samo Hrvatima zbog zločina hrvatskih vojnika. Podatak da je u Hrvatskoj abolirano čak 5000 srpskih ratnih zločina i da za mnoge stravične pokolje nitko nije odgovarao jednako je nevjerojatan kao i činjenica da je hrvatsko pravosuđe nad time ostalo nijemo!
PETAK, 28. lipnja
Za početak pregovora s EU četnici su spremni slušati i hrvatsku himnu
U Srbiji se događaju čuda neviđena. Četnički vojvoda, sudionik agresije na Hrvatsku svojedobno optužen i za ratni zločin u Slavoniji, predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, usred Beograda u hrvatskom veleposlanstvu, na proslavi ulaska Hrvatske u EU, sluša hrvatsku himnu! A groznica s kojom se čeka datum početka pregovora Srbije s EU je nepojmljiva. Komentator “Politike” piše kako bi bivši “šešeljevci i slobisti” koji su sada na vlasti “svojeručno uklanjali barikadu s mosta na Ibru i skidali ploče sa srpskih ‘paralelnih’ institucija na sjeveru Kosova” samo da se dodvore Bruxellesu. Pa ako se pitate misli li još netko osim hrvatskih plaćenika da je Hrvatska sretna što ulazi u EU, eto vam odgovora iz Beograda.