- Od Grada Zagreba unajmila sam 232 "kvadrata" zemlje u Botincu i to za uzgoj povrtnih kultura, no nakon godinu dana Grad mi nije želio produljiti najam - rekla nam je Božena Galić. - Obrazložili su to namjerom da zemlju prodaju. Kako sam bila jedini zainteresirani kupac, a cijena mi nije odgovarala, nisam kupila zemlju. Sada zemlja nije prodana niti je u najmu i za Grad je vjerojatno bolje da o njoj nitko ne vodi računa!
Naša čitateljica vlasnica je kućice od pedesetak četvornih metara u Botincu, pokraj koje je gradsko zemljište namijenjeno za gradnju. Željela je kupiti tu zemlju, na natječaju je bila jedina zainteresirana, no cijena od 218.000 kuna bila je prevelik zalogaj. Stoga je opet podnijela zahtjev za korištenje te zemlje, ali je on odbijen.
- Nakon neuspjele prodaje zemlje, iz Grada su mi savjetovali da opet podnesem molbu za najam, što sam i učinila. Već tada su mi rekli da će moj zahtjev biti odbijen, iako o tomu nisu ni raspravljali. A onda su me i službeno odbili uz obrazloženje da se zemlja prodaje. Zamislite, zemlju neće iznajmiti jer ide u prodaju, a ne mogu je prodati. I to im je izgovor! I sada ta zemlja stoji neiskorištena, ne mogu je prodati, a ne žele je iznajmiti. Pitam se kako to Grad vodi računa i o gradskom zemljištu i o gradskim stanovima, jer često se nelegalno njima koriste ljudi koji nisu čak ni hrvatski državljani?! - ogorčeno govori Božena i dalje navodi:
- Spornim zemljištem koriste se u prilazu objektu i stanari susjednog gradskog stana u kojem je svojedobno bio policajac Ramiz Kovačević s obitelji. U međuvremenu je susjed Kovačević sagradio kuću u Dragonošcu, a u stanu sada stanuje njegova kći s mužem.
- Sami znamo koliko je boraca Domovinskog rata bez stana, koliko hrvatskih ratnih vojnih invalida čeka stambeno rješenje, koliko je samo obitelji teškog materijalnog stanja bez osnovnih uvjeta za život, a u gradskom stanu stanuje netko tko čak nije ni hrvatski državljanin. Grad bi ipak trebao više voditi računa o imovini koju su platili porezni obveznici - zaključuje na kraju Božena Galić.
Duško Tadić