Nastavnike i dalje tuku. I nikome ništa... Kad će se prevencija nasilja u školama provoditi i u praksi?

Nije dugo trajalo zgražanje zbog posljednjeg napada razjarenog roditelja na nastavnika u trogirskoj Osnovnoj školi Majstora Radovana. A i zašto bi, to je samo još jedan incident upisan u sad već podužu statistiku šaketanja, davljenja, provociranja, udaranja i prijetnji kojima su neprekidno već godinama izloženi nastavnici, profesori i učitelji u odgojno-obrazovnim institucijama. Kao da je važno što je u razredu trogirskih sedmaša zavladala panika i strah, što je profesor biologije i kemije na radnom mjestu ne samo proživio šok i stres nego i poniženje, što je nasilni roditelj uhićen. Ionako se uvijek sve brzo stiša kao da se ništa nije ni dogodilo, pa je i taj nasilni tata, čiji je "dugi" fitilj popustio zbog činjenice da je upravo njegovo dijete svjesno odlučilo ne poštovati školska pravila o korištenju mobitela za vrijeme sata, odaslao svojim ponašanjem i svim ostalim profesorima te škole jasnu poruku – uletjet će on u bilo koji razred kad se to njemu hoće i u tom će razredu učiniti sve što mu u tom trenutku padne na pamet. Pa vi vidite! A neće u vlastita četiri zida odgajati svoj podmladak niti mu objasniti da je poštovanje pravila minimum koji se od njega očekuje. Na kraju nikome ništa, jer u našem društvu, pa tako ni među nadležnima za odgojno-obrazovne ustanove, nitko nema jasan plan, smjer i ideju za suočavanje i suzbijanje rastućeg problema nasilja u školama. Koje god vrste i nad kim god, a čini se da ga još dugo nitko neće ni imati.