Namjere postjugoslavenske ljevice Možemo sad su potpuno jasne

Odluka zagrebačke Gradske skupštine o promjeni naziva četiriju ulica, bijedno argumentirana i silom nametnuta, iznova je pokazala da povijest u Hrvatskoj ne pripada povjesničarima, nego političkim grupacijama koje se poviješću služe kao oružjem u političkim bitkama. No ta je odluka istodobno potpuno demaskirala grupaciju Možemo i njezine stvarne političke namjere. Preimenovanje ulica i trgova možemovci u izbornoj kampanji nisu spominjali, a sad uređuju povijesno pamćenje u Zagrebu, glavnom gradu svih Hrvata. Kako to čine? Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova svoj je prijedlog donio na preporuku povjesničara Ive Goldsteina, Hrvoja Klasića i odvjetnika Erola Šehua, što je predstavljeno kao stručna odluka, no način na koji je prijedlog nastao i obrazložen pokazuje da to nije ni stručna ni znanstvena, nego ideološki motivirana odluka. Umjesto sustavne provjere povijesnih činjenica, struka je unaprijed donijela vrijednosni sud. Takav pristup neodoljivo podsjeća na komunističke ideološke komisije, čija je zadaća bila odlučivati koje su osobe i događaji dostojni spomena, a koje treba izbrisati iz kolektivnog pamćenja. Politika se postavljala iznad znanosti, a ideološka podobnost iznad istraživačke argumentacije. Čini se da se stari mehanizmi vraćaju, samo s modernijim imenima i uz demokratsku fasadu.