Nakon tragedija u Sj. Makedoniji i u Novom Sadu, potvrdilo se da se naknadno bavimo posljedicama i traži alibi, a izostaje prevencija

Voljeli bismo da je ovo samo san, ružan san, košmar, i da se probudimo – ponavljale su u šoku učiteljice u školi u Kočanima, općini u Sjevernoj Makedoniji, gdje je u požaru u ilegalnom noćnom klubu sredinom mjeseca poginulo 59 ljudi, mahom mladih.

– Moje jedino dijete je umrlo. Što mi je ostalo u životu? Više mi život ni ne treba. On je tek počeo živjeti... – govorio je u kameru otac poginulog 21-godišnjaka. Požar je izazvala pirotehnika korištena tijekom koncerta makedonskog benda DNK. Zapalio se krov, nastao je stampedo, posjetitelji su gazili jedni po drugima tražeći izlaz. Pokazalo se da je klub radio bez dozvola, a da gazdi nije ni kraju pameti bila briga za sigurnost, govori i podatak da je u klubu te noći bilo dvostruko više gostiju nego što je prodano ulaznica. Zaštitari su pustili petstotinjak ljudi. Preživjeli tvrde da su samo jedna vrata bila otvorena. Kako to već ide, političari su se odmah stali zgražati kako je klub uopće mogao raditi bez papira, čiji je to propust, što je radila općinska vlast, što inspekcija, tko je koga podmitio i tko će odgovarati za 59 mrtvih? Slično je bilo i nakon tragedije u Novom Sadu, poslije urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru 1. studenog prošle godine. Poginulo je 16 osoba, uključujući i četvero djece. I u Srbiji se nakon toga počeo pisati o propustima koji su doveli do tragedije, o sumnjama u korupciju i šlamperaj. Uz pitanja čiji je to propust, što je radila gradska vlast, što inspekcija, tko je koga podmitio i tko će odgovarati za 16 mrtvih?