Nakon podjela sjevera i juga, prijeti i podjela za Europsku uniju i protiv nje

Europa je bila podijeljena na zapad i istok, odnedavno i na sjever i jug, ali sinoć smo možda svjedočili još jednoj podjeli između eurofila i eurofoba.

Najveći gubitnici

Eurofobi su osnaženi jer su pobijedili u Francuskoj, velikoj i važnoj osnivačici EU, gdje je radikalna desničarka Marine Le Pen s osvojenom četvrtinom glasova po prvi put dovela Nacionalnu frontu do pobjede na izborima na razini čitave države. Radikalne stranke koje se protive Europskoj uniji kakvu poznajemo osvojile su 23 posto u Danskoj, 22 posto u Velikoj Britaniji, 20 posto u Austriji, 15 posto u Mađarskoj, 13 posto u Finskoj, 12 posto u Grčkoj… Neki od njih to će nazvati pobjedom.

Ipak, pobjedu s razlogom proglašavaju eurofili. Tvrde da su po prvi put u više od tri desetljeća zaustavili trend smanjenja odziva birača na europske izbore. Činjenica da je povećanje od 0,1 posto nazvano preokretom (2009. odziv je bio 43 posto, a prva procjena sadašnjeg odaziva birača na razini EU28 je 43,11 posto) dovoljno govori o tome koliko je eurofilima očajnički bilo potrebno bilo kakvo povećanje broja birača na europskim izborima. Eurofili će ove izbore nazvati pobjedom i zbog toga što svi protivnici EU u novom sazivu Europskog parlamenta nemaju više od 20 posto, čak ni kad se okupe svi zajedno u jedan klub što je malo vjerojatno s obzirom da i među njima ima onih koji ne žele biti partneri s Marine Le Pen koju smatraju rasisticom.

>>Pobjeda desnice uzdrmala EU izbore: 'Ovo je šok, potres'

Eurofili će ove izbore nazvati pobjedom i zbog toga što su europski pučani, zastupnici iz stranaka desnog centra, uspjeli zadržati status pojedinačno najsnažnije političke grupacije u Europskom parlamentu unatoč tome što su se prosvjedni glasovi okupljali na platformi protiv politike štednje, a upravo su vlade i političari desnog centra najviše inzistirali na politici štednje. Pokušaj socijaldemokrata da se predstave kao oni koji će donijeti gospodarski rast umjesto štednje nije bio tako uvjerljiv, posebno ne nakon što je iskustvo u Francuskoj pokazalo da predsjednik koji je obećavao rast umjesto štednje nema blagog pojma kako to obećanje ostvariti. Francuski socijalisti najveći su gubitnici.

Velika koalicija

Dilema između štednje i rasta nikad nije ni bila dilema u stilu “ili-ili”. Nitko normalan ne može biti protiv rasta. I nitko ne može biti protiv plaćanja dugova. Pitanje štednje i rasta je pitanje kojim redoslijedom i kako pomiriti jedno s drugim. Suočeni s nešto većim, no ipak ne smrtonosno opasnim taborom protivnika EU u Europskom parlamentu, zastupnici desnog i lijevog centra vjerojatno će morati sklopiti koaliciju i zajedno potražiti odgovor na pitanja koja su ih dosad razdvajala.