'Društveno vlasništvo, majmune' - natpis koji smo prvi put nedavno vidjeli na ulazu u Svete Klare iz susjednog Trnskog, kod Radmanovačke ulice i raskrižja kod poznatog Raspela, gdje doslovno možete zatražiti milost i krenuti u proboj i preživljavanje u urbanističkoj džungli - simbol je okupacije, prenapučenosti, prekomjerne gradnje i devastacije najvećeg zagrebačkog kvarta na zapadu Novog Zagreba.
Nekad mirno prigradsko selo, privlačno i promovirano kao pristupačan izbor za mlade obitelji, uz kućice s vrtovima, golemim travnjacima, poljima i nepreglednim voćnjacima, dječju graju ispred kuće, životinje koje se izležavaju po ulici. Srne, zečeve, fazane, svinje, kokoši, krave, mačke, konji i psi - živjeli su mirno,, dok ih nisu istrijebili asfaltom, a danas je Sveta Klara točka pucanja grada, s najbržom stopom izgradnje u Zagrebu i mjesto u kojem postalo nemoguće normalno živjeti.
Izlazak na ulicu je avantura, vožnja ogroman stres, posebno na raskršćima uz mega-stambene kompleksa koji niču na nekadašnjim poljima kukuruza i pašnjacima, ali i dalje nemaju riješen pristupni put.
Život na rampi i bez nogostupa
Kvart s preko 20 tisuća stanovnika zarobljen autoputom i željezničkim prijelazima koji stvaraju čepove i neizdržive gužve, ima jednu glavnu prometnicu, jednu autobusnu liniju i to samo do Savskog mosta, većinom nigdje nema nogostupa, koji prema propisima niti ne može biti izgrađen u gabaritima od 1,5 metara širine. Infrastruktura je na rubu pucanja, na ulazu s Avenije Većeslava Holjevca širi se nesnosan smrad, a blizu crkve i groblja u samom centru mjesta koje je najurednije, nastao je golemi divlji deponij.
Sveta Klara nema velike izglede da u budućnosti postane funkcionalnija, niti su izgledne promjene koje su nužne za stanovništvo – rješavanje prometnica, pješačke i biciklističke infrastruktura, izgradnja zelenih površina, igrališta, doma zdravlja, ambulante, vrtića.
Nema ni rasvjete,, a cestom se uz tisuće automobila kreću pješaci, djece koja idu u školu, osoba s invaliditetom, romobili, brojni biciklisti, životinje, traktora i hrpa kamiona koji prenose materijal na gradilišta. Svaki centimetar prostora iskorišten je izgradnju koja stvara rijetko viđena projektna rješenja, parkirališna mjesta ucrtana umjesto nogostupa uz glavnu cestu iznad koje a strše balkoni, dok su popularni vrtovi, koji na prvu privlače kupca, najčešće preostale površine koje se nisu mogle pametnije iskoristiti, pa se kao vrtovi prodaju uske travnate staze ' omeđene kontejnerima.
Bageri danonoćno krče, a na mjestu izbrisane povijesti i obiteljskih imanja niču golemi stambeni kompleksi s više od 300 stanova, dva od njih primjerice tik uz prugu koja presijeca kvart i zagorčava svakodnevicu stanovnicima zastojima, a tek onda slijedi 'pakao' i manevriranje uskim ulicama preko stotina ležećih policajaca i rupetina a bilježimo i primjer ispred tehnološki najnaprednije građevine u ovom dijelu Europe - sjedišta Infobipa, gdje je još uvijek jedna prometna traka na cesti viša od druge i potrebna je velika spretnost da se izbjegnu sudari i veće štete.
U prenapučenom naselju s potpuno neadekvatnom infrastrukturom svako malo se otvara neko novo gradilište, na glavnoj cesti gradi se peterokatnica sa 168 stambenih jedinica, nedavno je izgrađen i veliki supermarket.
Nekadašnje selo u sastavu općine Brezovica koje je tijekom 20. stoljeća postupno integrirano u zagrebačko gradsko tkivo danas broji tek nekoliko starosjedioca duž glavne žile kucavice, Svetoklarske ulice.
Stanovnicima Klare nude milijune, gotovo svi su prodali i otišli
- Većina lokalnog stanovništva je prodala kuće i imanja, pa su kupovali sebi novi dom oko Brezovice . Mi smo ostali, cijela obitelj, držimo vlastiti OPG. Nudili su nam milijune da prodamo imanje, ali i ja i moj brat s obitelji želimo da naša djeca znaju gdje smo živjeli. Nekada smo se ovdje kupali, hvatali žabe, a sada je izlazak na cestu životna opasnost', priča nam jedan mlađi stanovnik Klare, rijetki koji osjeća kako je ulica izgledala u prošlosti.
Pisao je o Klari u svojim djelima i Miroslav Krleža, opisivao je zvona Crkve Sv. Klare, zaštitnice mjesta, koja su zvonila kako bi objavila napad Turaka koji su nadirali prema Savi.
- Iz Klare se izvlačio šljunak koji se koristio za izgradnju Sigeta i Trnskog, a bajeri odnosno jezera koja su ostala, tu smo se kupali - prisjeća se i 70-godišnjak koji živi u jednom od odvojaka Mrkšine ulice. I tu niču betonske nepregledne kutije sa stotinama stanova na mjestu nekadašnjih voćnjaka i polja.
Sve do devedesetih godina prošlog stoljeća područje je imalo pretežno ruralni karakter, s poljoprivrednim gospodarstvima, voćnjacima i obiteljskim kućama. Urbanizacija i širenje grada – osobito nakon Domovinskog rata – postupno su promijenili lice naselja,
Gradi se što više i da se što brže proda
Gradi se sukladno GUP-u, investitorima on odgovara, iako su i oni su pod svojim karakterističnim stresom i možete ih lako prepoznati uz cestu. No masovna gradnja i suluda betonizacija s nevjerojatnim arhitektonskim rješenjima i užasima puno je štetnija za stanovnike koji su isključeni iz bilo kakvog plana, kao da ne postoje pa i nestaju pod lavinom privatnog kapitala i sprege sustava koji nemilice gradi zgrade, ali zaboravlja svoje ljude i prostor.
Gradi se što više i da se što brže proda.
Gradi se bez ikakvog smisla i bez sinergije s infrastrukturnim potrebama zajednice.
U mandatu Tomislava Tomaševića se planira izgradnja najmanje 1 000 novih stanova za priuštivo stanovanje, od toga stotinu u Sv. Klari nakon rješavanja Urbanističkog plana upravljanju te 300 stanova u Podbrežju koji su u gradnji ili blizu početka radova. To će sigurno stvoriti dodatan pritisak i na Klaru.
Kupio stan za 1200 eura po kvadratu sada novogradnja ide do tri tisuće
Cijena novogradnje kreće se između 2 550 eura i 2770 eura po četvornom metru, a luksuzniji projekti poput golemog gradilišta na Utinjskoj dostiže 3000 eura, stan površine oko 121 m² košta oko 330 000 eura. Nekada je na mjestu naselja koje sad nosi ime Utinjska residence pasle krave, to je bilo još oko 2009. godine, tu je bio pašnjak.
Cijene najma sada idu i preko 1000 eura mjesečno, no može se naći i po pristupačnijoj varijanti, između 600 i 700 eura je najčešće cijena za jednosobni stan u novogradnji oko oko 40-ak kvadrata.
Gradi se prema GUP-u, a megakompleksi niču i na željezničkim prijelazima
Iako je cijena kvadrata dvostruko porasla otkako je ovdje buknula gradnja i kada se stan mogao dobiti po cijeni od 1200 eura po kvadratu, danas je kvadrat i preko 3000 tisuća eura, ali normalan život u Sv, Klari ima težu cijenu i praktički je postao luksuz.
- Pješaci su ovdje konstantno u opasnosti, ne znam ni kako neki od stanara novih zgrada uopće zađu na ulicu, kad se stvori gužva zbog pružnog prijelaza, Zastoji su ogromni, prođe mi na rampi nekad pola dana, takav je osjećaj. zarobljeni smo i nemoćni. Automobili su nam uništeni od silnih rupa, ležećih policajaca, a nemamo nijedan semafor, pješački prijelazi su rijetkost, priča nam mlađa stanarka koja je ovdje od 2009 godine,
Mjesto je na prekretnici: s jedne strane rapidna urbanizacija i skupo stanovanje; s druge – infrastrukturni jaz koji prijeti održivošću života u četvrti. Najavljeni građevinski i komunalni projekti, ako se realiziraju, mogu promijeniti sliku, ali u ovakvom prostoru će biti izazovno tempiranje izgradnje stanovanja uz istovremenu izgradnju infrastrukturnih sadržaja.
Iako se GUP strukturalno mijenja, u dijelu u kojem dozvoljava visoke katnosti, u praksi betonske nemani stoje tik uz izbušenu prometnicu koja se lomi pod kamionima i mašinama. Nove planove, dorade, obećanja, izmjene i dopune stanovnici Klare, kao ni osnovna infrastruktura mjesta, više ne mogu čekati.
Pa u cijeloj Hrvatskoj je urbanistički kaos.