Ovo društvo je u velikom problemu. Nalazi se u jednoj slijepoj ulici iz koje se ne vidi put za izlazak. Sve je manje društvenih pitanja o kojima uopće možemo razgovarati samo kao o onome što ona doista jesu. Dovoljno je vidjeti reakcije na predloženi stadion u Maksimiru, gdje još jedino nije stigla optužba da je takav stadion napad na Domovinski rat, ali i za to ima dovoljno vremena, pa do štrajka ZET-a, koji se očekivano jednim dijelom pretvorio i u ideološki sukob, makar na društvenim mrežama, umjesto da i u političkoj i svakoj drugoj javnoj areni bude, primjerice, prvenstveno rasprava o pitanju radnih uvjeta, plaća, koje su u domeni socijalne pravde, organizacije javnog prijevoza, opravdanosti zahtjeva koje su postavili sindikati i ustavnom pravu na štrajk itd.
Gotovo ništa od toga nismo čuli, a ako je netko to i spomenuo, izgubilo se u bujici drugih riječi. Najlakše je biti ljevica dok radnici šute, a desnica se ne može izvući iz rova iz kojeg neprestano vidi neku ugrozu, neprijatelje države i niz zavjera. HDZ i cijeli desni blok, u nemogućnosti da na izborima pobijede Možemo, koriste i najmanju sitnicu da ih optuže za nesposobnost i stvaranje kaosa, tako da je HDZ podržao štrajk ZET-a, pritom izbjegavajući očitovati se o tome što misli o zahtjevima.
Pristaše aktualne gradske vlasti odmah su optužili HDZ da stoji iza štrajka, bez da je itko ponudio valjan dokaz za takvo što, a onda je nastao gotovo nadrealan politički ping-pong: isti taj HDZ počeo je optuživati SDP i Možemo da ga prozivaju kako stoji iza prosvjeda, iako ga, koliko se moglo vidjeti, nitko od njih u tom kontekstu nije ni spomenuo. Tu treba reći da se zagrebački gradonačelnik dosta mudro postavio, ne istrčavajući s izjavama o političkoj pozadini štrajka i pozivajući građane da ne vrijeđaju radnike ZET-a i Holdinga.
Nažalost, nije se očito mogao izbjeći ni moralizatorski linč na društvenim mrežama i histerija prema teško izborenom ustavnom pravu na štrajk, a o nedopustivim i sramotnim uvredama prema radnicima da su „neradnici“ „proračunski trošak“, ili „Bosančerosi“ je izlišno i govoriti. U moru krivih poteza je i onaj kada razni 'fejsbuk' ratnici s desnice prikazuju vozačicu ZET-a Kristinu Jozinović, koja je odbila sudjelovati u štrajku i krenula u vožnju s tramvajem broj 17. na oduševljenje građana, kao neku ljevičarsku plaćenicu ili izdajnicu. Težak je to poremećaj društva u kojem živimo. Hrvati jednostavno vole ići u rovove i onda u prebrojavanje tko je na kojoj strani oko bilo koje teme. Tu nema suvisle rasprave, niti sreće.
Evo ga notornog ultraljevičara Zovka brani svoju ovčicu koja rado posjećuje Novi Sad i lajka i proslijeđuje objave Benčićke i inih. Nismo ni mislili da je mlada dama sama od sebe sjela u tramvaj i odlučila prevoziti radni narod. Sve je to možemovski teatar. A tek "spontani" putnici sa vrećicama poklona... ravno Vučićevim manipulacijama protiv studenata.