Đuro Bajlović i Vlado Daić, državljani Srbije, u odsutnosti su na ponovljenom suđenju, na zagrebačkom Županijskom sudu osuđeni svaki na po 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima počinjen 1991. u Sibiću kraj Gline. Na prvom suđenju 2022. bili su nepravomoćno oslobođeni no Visoko kazneni sud (VKS) ukinuo je tu presudu i vratio spis na ponovljeno suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem.
Prema optužnici, Bajlović i Daić, teretili su se da su točno neutvrđenog dana početkom listopada 1991. tijekom napada JNA i Teritorijalne obrane te srpskih paravojnih formacija na hrvatska sela Glinskog područja u sklopu vojne akcije Kupa počinili ratni zločin nad civilima. Bajlovića se teretilo da je, kao komandir voda čete Luščani Odreda TO Banski Grabovac nakon što su pripadnici njihova voda ušli u selo Sibić, naredio da se pretraže kuće i na jednom mjestu okupe civila. Nakon što je na jednom mjestu skupljeno pet civila, tereti ga se protivno odredbama Ženevske konvencije zapovjedio Vladi Daiću i pokojnom Radi Mišljenoviću da ubiju civile. Njih su dvojica, tvrdi se u optužnici, iz svog osobnog naoružanja, pucali u civile te usmrtili četvero civila dok je peti slučajno preživio.
Tijekom prvog suđenja sud je smatrao da nije dokazano da bi Duić pucao u civile, niti da mu je Bajlović to naredio. No prije smrti Mišljenović je navodno priznao članu obitelji da je pucao u civile, a Daić i Bajlović koji su saslušani preko međunarodne prave pomoći u Beogradu, nijekali su krivnju. Što je utvrđeno tijekom drugog suđenja, odnosno kako se u ponovljenom suđenju došlo od oslobađajuće do maksimalne kazne za ratni zločin nije poznato, jer da je nepravomoćna presuda objavljena nije bilo poznato dok o tome nije izvijestio ŽDO na svojim stranicama.