Gdje počinje opasnost od umjetne inteligencije? U nama samima. Često ovog autora pitaju koristi li Chat GPT ili neki sličan alat. Odgovor je vrlo jednostavan i nedvosmislen – ne, osim ako ne radi tekst kojem je tema upravo neki takav alat. A jednostavno je objasniti zašto: zato što to ne bi bio tekst ovog autora, nego djelo umjetne inteligencije koje je autor kreirao promptom. U tom slučaju autor prestaje biti čovjek i pristaje da ga zamijeni umjetna inteligencija, a on sam postaje tek biološki entitet.
Mislim, dakle postojim, rečenica je toliko važna za čovječanstvo, a stara je gotovo pet stoljeća. Toliko se održala, a mi smo je, eto, zaboravili. Sve više nas dopušta da umjesto nas misli umjetna inteligencija smećući pri tome s uma da se to i primijeti. Eto, neki dan slušao sam priču poznanika koji je svjedočio kako se Chat GPT i slični alati koriste na ispitima na fakultetima. Studenti dolaze s rješenjima problema za koja se odmah vidi kako ga nije mogao proizvesti tek student, a ako bi ga riješio i netko iz predavaonice, morao bi biti doista izvanredan. Cijeni se ako uopće uspijete kvalitetno i smisleno početi, a kamoli završiti. A ljudi predaju gotov rad, stopostotno riješen, odu iz učionice i čekaju ishod. Za koji znaju kakav će biti, a zaboravljaju da će njihov profesor itekako dobro znati da to nije njihovo djelo, jer takav bi se genij prepoznao znatno ranije.
Često nama novinarima stariji kolege znaju docirati kako je internet uništio novinarstvo, jer eto, svatko može prepisati s interneta. I to je potpuno pogrešno. Ako doista želiš ozbiljno raditi taj posao, koristiš internet za ono u čemu je on najkorisniji, a to je provjera izvora i točnosti. Tko radi, taj i griješi, u medijima se to najlakše vidi, pa onaj tko radi cijeni kada svoje pogreške brzo može smanjiti na minimum. Suprotno, pogriješit će upravo onaj tko internet koristi kao izvor, a da te izvore ne provjeri. I tu je, ponovno, linija opasnosti u nama samima, a kod umjetne inteligencije joj je i izraženija.
Umjetna inteligencija i internet su alati koje jedino tako i treba shvatiti, inače se predajemo opasnosti zaostajanja, zaboravljanja na vlastitu misao i, prije svega, na donošenje zaključaka, a time se mi novinari zapravo i bavimo. Vjerujte nama, svoje smo greške najskuplje plaćali. Najbolje je učiti na greškama drugih i tako putovati prema napretku koji maksimalno možemo doseći. Najprije kao osobe, a onda i kao čovječanstvo.