Kako pada vlast koja djeluje nesmjenjivo?“, pita crnogorski novinar Srdan Kosović, uspoređujući predstojeće izbore u Srbiji s crnogorskim izborima 2020. godine. Kosović smatra da se u Srbiji više ne glasa samo o strankama i kandidatima, nego se izbori pretvaraju u referendum o tome žele li građani da srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić ostane na vlasti.
Dodaje da su studentski prosvjedi, poput crnogorskih litija, počeli konkretnim povodom, ali su okupili mnogo šire nezadovoljstvo institucijama, izostankom odgovornosti i političkim sustavom. Pritom navodi da podrška dugotrajnim vlastima počinje slabjeti prije odlučujućih izbora: autoritet Mila Đukanovića opadao je godinama prije poraza DPS-a, dok je povjerenje u instituciju predsjednika Srbije između 2023. i 2026. palo sa 60 na 35 posto.
Vučić, međutim, ima mnogo veću prednost u tradicionalnim medijima nego što ju je Đukanović ikada imao, zbog čega studenti tu neravnotežu pokušavaju nadoknaditi društvenim mrežama, hodanjem kroz Srbiju i neposrednim razgovorom s građanima. Velika razlika je i u ulozi Crkve: dok je mitropolit Amfilohije bio jedan od ključnih autoriteta promjene u Crnoj Gori, Kosović ocjenjuje da su patrijarh Porfirije i episkop Irinej Bački uz Vučića, dok se drugačije pozicije mogu čuti od mitropolita Joanikija te episkopa Grigorija i drugih vladika. Zato bi ishod mogli odlučiti izlaznost, mobilizacija mlađih i apstinenata te sposobnost studentskog pokreta da na svakom biračkom mjestu osigura ljude koji će kontrolirati glasovanje, zapisnike i prijavljivanje nepravilnosti.
Uspoređivati Crnu Goru kao naprednu i demokratsku zemlju Europe te članicu NATO saveza i srbiju zemlju diktature te zemlju trećeg svijeta je u najmanju ruku nevjerojatno da ne budem neugodniji kaj mislim o tome.