Most, Most... Danima se čuje o Mostu, i postao je čimbenik bez kojega nijedna strana nema većinu u Saboru. No tko odlučuje u Mostu? Kako se donose odluke? Što će i tko prevagnuti u Mostu, kome će se prikloniti nakon pregovora, SDP-u ili HDZ-u? Za koga su uopće birači Mosta glasovali? Što od njih očekuju? Kome polažu račune? Znaju li birači Mosta što je on sve imao u programu, ili je to ipak pretežno bunt protiv SDP-a i HDZ-a te idealiziranje Petrova? Ili Prgometa? Što Prgomet želi? Ili Roglić? Čiji su oni igrači? Ima li Udba možda kakve veze s Mostom? Ili Crkva? Ova i mnoga druga pitanja sve se više postavljaju, otkako su izbori prošli, a pregovori se o saborskoj većini zahuktali.
Doista, tko su ljudi u Mostu, što žele, kako će uopće odlučivati ako dođe do sastavljanja vlade, koji će argumenti prevladati? Jedno znamo, oni nisu klasična politička stranka, pa nema ni klasičnog odlučivanja. U biti, svatko je od njih samostalan i radi što želi i nikome ne polaže račune, a povezuje ih ta neka zajednička inicijativa da budu protiv dosadašnjeg stanja koje personificiraju SDP i HDZ. Zalažemo se za demokratizaciju stranaka, ali primjer Mosta nije taj put, jer se iz dana u dan pokazuje da je situacija u njemu sve kaotičnija, što i nije neočekivano jer nema sustava, nema razina odlučivanja, nema pitanja odgovornosti, nema članstva, pa ostaje samo neka odgovornost prema biračima. Ali kojima? I kakvima? Zato bi bilo jako važno kad bi se pregovori o vladi što prije završili, kad bi se Most što prije konsolidirao, i da znamo na čemu smo. Jer se ovako iz dana u dan sve skupa pretvara u sve veći cirkus!
Jedno valja reći i priznati, da je Most i te kakvo dobro osvježenje na političkoj sceni. Njegov izborni rezultat nikoga nije ostavio ravnodušnim. Nitko nije ni očekivao da će polučiti baš takav rezultat. Ali on je posljedica samo jednog, to što i SDP i HDZ nisu bili spremni ni na kakve bitne reforme, što su za svojih mandata zemlju sunovratili u gospodarski ponor, što štite uhljebničku politiku, i bilo je više nego jasno da će neka treća opcija dobiti mnogo protestnih glasova. I u tome je HDZ više izgubio nego SDP. Nakon izbora, kad ni jedni ni drugi ne mogu bez Mosta sastaviti vladu, odjednom su svi jako otvoreni za sve reforme, s Mostom se slažu gotovo u svemu, sve će potvrditi, valjda i potpisati, sve će učiniti, samo da budu na vlasti. Jer je vlast slast, i toga se ne odriču tako lako. Koliko nema te toliko potrebne samokritike i odgovornosti opet pokazuje Karamarko u razgovoru za Večernjak, u kojemu ne želi uopće dovesti u pitanje kampanju, vodstvo, retoriku, rezultat. Zašto se ne propitkuje izborni debakl, nečija odgovornost? Ne, nego se prozivaju drugi, koji ih prozivaju, i ismijavaju se, iako predmet svakodnevne sprdnje mogu biti samo Karamarko, Milanović i svi drugi koji nam crpe energiju, troše naš novac, vrijeme i ništa ne rade, osim za vlastite interese! Zato nisu zaslužili ništa drugo nego da im se neprestano sprdamo i da ih bez prestanka prozivamo!
Most je proizveo jedno, da je i SDP i HDZ probudio iz vlastite letargije. Morali su se trgnuti jer ne mogu bez Mosta, a i jedni i drugi bi vlast i samo vlast. Zato cijela situacija ne govori toliko o Mostu, koliko zapravo govori o te dvije velike stranke. Kako Most nije stranka, pa je i apsurdno od njega očekivati i tražiti nekakav program kad su njegovi članovi međusobno i ideološki i na mnoge druge načine različiti. Birači nisu mahom glasovali za Most jer su prepoznali njegov program, nego zato što je Most prepoznat kao antiopcija protiv HDZ-a i SDP-a! Svatko je to mogao zaključiti samo ako je malo bolje promatrao komentare ljudi koji su navijali za Most. Zato Most nije nikakva treća opcija, kakvu stalno zazivamo, nego samo antiopcija dvjema najvećim strankama. I sadašnja situacija samo dodatno razgolićuje hrvatski politički sustav kao nesposoban, pun neznanja, kukavičluka, amaterizma, nesposobnosti... Najbolji dokaz koliko su i SDP i HDZ šuplji i prazni jest upravo činjenica koliko i kako plešu oko Mosta. Ni jedni ni drugi nemaju što ponuditi osim stare politike, umotane u novi celofan, a Most im je sad dobrodošao kao taj neki novi celofan. Jer da su imali što ponuditi, valjda bi to birači nekako prepoznali. Ovako ostaje gorak okus nakon izbora, da i dalje imamo amaterizam u politici i nesposobnjakoviće svih vrsta. Ne treba nama treća ili četvrta opcija, nego politička revolucija
>> Petrov: Ostajemo kod reformske vlade s HDZ-om i SDP-om, a Prgometu želim sreću
zašto je glavno pitanje Zvonimira Despota u zadnje dvije kolumne ostavka Tomislava Karamarka. i to dok traju pregovori oko sastavljanja vlade.kome je to u interesu da HDZ usred pregovora ostane bez predsjednika i čije interese zagovara Despot.znamo da je VL glasilo SDP još da nam Despot javno obznani čije interese zastupa bilo bi dobro.mi bi znali i poštovali njegov izbor.