Mogu li Gospić i sve brojnije crne ekološke točke diljem Hrvatske koštati Plenkovića pobjede na sljedećim izborima?

U posljednje vrijeme, u kontekstu slučaja Gospić, često možemo čuti rečenicu: "Nitko više ne vjeruje institucijama." Oporbeni političari, i slijeva i zdesna, gotovo se natječu u tome tko će je češće izgovoriti. Rečenica zvuči kao snažna politička osuda vlasti, a zapravo je riječ o neodgovornoj i opasnoj poruci: ne vjerujte državi i njezinim stručnim službama – vjerujte onima koji vam to govore. Pozivom građanima da ne vjeruju policiji, inspekcijama, državnom odvjetništvu, sudovima i stručnim službama oporba stvara iluziju da će institucije prodisati čim se promijeni vlast. Ako institucije ne vrijede ništa dok njima upravlja politički protivnik, zašto bi vrijedile kad njima počnu upravljati "naši"!? Nužno je kritizirati institucije kad griješe i zahtijevati da rade bolje, ali velika je razlika između zahtjeva da rade bolje i tvrdnje da im više ne treba vjerovati. Prvo je politika, a drugo je miniranje kuće u kojoj svi živimo. Slučaj Gospić nije se trebao pretvoriti u još jedan rat oporbe i vlasti, u kojem će se jedni nadmetati u optužbama, a drugi u obrani. Puno su važniji odgovori na jednostavna pitanja: Je li sustav zakazao zbog nemara, nesposobnosti, lošeg nadzora ili klijentelizma? Tko je godinama znao za problem, a nije reagirao? Je li ono što danas izgleda kao ekološka katastrofa posljedica manjkavih propisa? Treba li mijenjati propise ili ljude? Odgovore na ta pitanja – kad se utvrde činjenice – javnost očekuje od premijera Plenkovića, kao politički najodgovornijeg čovjeka za funkcioniranje državnog sustava.