Engleski je mladim Hrvatima postao toliko svakodnevan da ga mnogi više gotovo i ne doživljavaju kao strani jezik. Uče ga u školi, ali i na internetu, društvenim mrežama, kroz filmove, serije i računalne igre. No čim razgovor prijeđe na njemački, talijanski, francuski ili neki manje raširen europski jezik, slika postaje nešto drukčija. I upravo tu nastaje pitanje: ako se danas gotovo svugdje možemo sporazumjeti na engleskom, trebaju li mladima uopće drugi strani jezici. Odgovor statistike prilično je zanimljiv. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, među mladima od 18 do 24 godine njih 94,3 posto govori barem jedan strani jezik. Jedan strani jezik govori 51,1 posto, dva jezika 34,5 posto, tri 7,2 posto, a četiri ili više njih 1,5 posto. Bez ijednog stranog jezika ostaje samo 5,7 posto mladih u toj dobnoj skupini.
Dakle, mladi Hrvati jezike uglavnom znaju. Pitanje je više kakvo je to znanje, koliko ga mogu primijeniti i koliko im se isplati učiti još jedan jezik u svijetu u kojemu umjetna inteligencija u nekoliko sekundi može prevesti gotovo bilo koju rečenicu. U Slavonskom Brodu Europski dom obilježio je Europski dan jezika upravo kako bi se podsjetilo da je jezična raznolikost puno šira od onoga što svakodnevno susrećemo. Učenice Klasične gimnazije fra Marijana Lanosovića prolaznicima su pripremile jezični kviz. Na jednostavna pitanja, poput značenja riječi ciao, hola ili danke, gotovo svi su znali odgovor. Kod težih pitanja već je bilo potrebno malo pomoći. – Strani jezici otvaraju sva vrata, za cijeli svijet. Jako je važno da ih mladi uče – kaže Nikolina Šarić, asistentica na projektima Europskog doma. Smatra da se s učenjem može početi sasvim jednostavno, s nekoliko desetaka riječi, a zatim znanje postupno širiti.
– Najčešće svi koristimo engleski, ali kako širimo obzore, tako možemo učiti i neke druge jezike koje možda nećemo koristiti, ali tko zna gdje će nas život odvesti. Možda nam stvarno i zatrebaju – ističe Šarić. A da je engleski danas svojevrsni zajednički jezik Europe, slaže se i Donata Wachtler, profesorica njemačkog i engleskog jezika. – Engleski je današnji esperanto – kaže, uz napomenu da joj je zbog toga pomalo žao jer bi možda bilo lakše kada bi međunarodni jezik bio jednostavniji za učenje. No engleski se danas ne uči samo u učionici. Upravo suprotno, mladi ga velik dio vremena usvajaju izvan škole. To potvrđuju i maturantice Marta Conjar i Franka Erdeši.
– Mislim da mladi Hrvati općenito dosta dobro poznaju engleski jer ga nauče i preko društvenih mreža i na internetu. Dosta toga pokupi se i gledanjem serija i filmova – kaže Marta. Takvo je učenje spontano, neformalno i često vrlo učinkovito za svakodnevno sporazumijevanje. Ali postoji granica. Wachtler upozorava da mnogi učenici misle da je ono što su pokupili iz igrica, društvenih mreža i medija dovoljno. Za običnu komunikaciju to često jest, kaže, ali škola ima još jednu važnu ulogu – usavršiti jezik.
– Pokušavamo dodati finese. Nekakvi filigranski detalji pridonijet će tome da njihov engleski što više sliči originalnom jeziku, da ne ostanu samo na znanju iz medija, nego da pokušaju usavršiti svoje znanje – objašnjava.
Upravo tu dolazi do izražaja vrijednost drugih jezika. Njemački možda neće biti potreban svakom mladom čovjeku, kao što neće svatko u životu imati priliku koristiti poljski, finski, estonski ili rumunjski. Ali za nekoga tko će raditi s njemačkim tvrtkama, studirati u Njemačkoj ili Austriji, živjeti blizu granice ili često putovati, znanje njemačkog može biti daleko više od zanimljivog dodatka životopisu. To potvrđuje i iskustvo Marte i Franke. Osim engleskog, Marta je u osnovnoj školi učila njemački, a danas smatra da bi joj bolje znanje tog jezika dobro došlo, primjerice, na školskim ekskurzijama. Još su specifičniji klasični jezici. Marta i Franka u gimnaziji uče latinski i grčki, jezike koje mnogi učenici na prvi pogled teško mogu povezati s modernim životom. No one misle da njihova vrijednost nije nestala. – U daljnjem školovanju dosta će nam poslužiti, primjerice za studiranje prava, medicine ili farmacije. Ima puno korijena riječi koji dolaze baš iz grčkog i latinskog – kaže Franka.
Vrijednost jezika nije uvijek moguće izmjeriti brojem situacija u kojima ćemo ga izgovoriti. Profesorica Wachtler zato smatra da ni mali trud nije beznačajan. Ako hrvatski radnik surađuje s Estoncima, primjerice, ne mora naučiti cijeli estonski jezik. Ali ako zna pozdraviti, zahvaliti ili poželjeti dobar tek na estonskom, pokazuje nešto što nijedan automatski prevoditelj ne može sasvim prenijeti – dobru volju. Isto vrijedi i obrnuto. Kada stranac u Hrvatskoj pokuša izgovoriti nekoliko riječi na hrvatskom, to gotovo uvijek izaziva simpatije. – Svijet je danas postao globalno selo i vrlo je lako negdje otputovati. Zato je važno poznavati strane jezike, pogotovo one europske – kaže Wachtler.
Činjenica da je tehnologija posljednjih godina dramatično olakšala prevođenje mogla bi sugerirati da će potreba za učenjem stranih jezika slabjeti. Međutim, problem je u tome što prijevod nije isto što i poznavanje jezika. Stroj može prenijeti značenje, ali čovjek koji govori jezik druge osobe dobiva neposredniji pristup njezinoj kulturi, humoru, načinu razmišljanja i svakodnevnim nijansama. U poslovnom svijetu to može biti posebno važno. Europa je snažno gospodarski povezana, a tvrtke, institucije i radnici svakodnevno surađuju preko granica.
Za mlade to znači da se vrijednost jezika nije izgubila, nego promijenila. Engleski je postao temelj – gotovo univerzalni alat za putovanja, studiranje, posao i komunikaciju. Drugi jezik sve se više pretvara u prednost koja pojedinca može izdvojiti. A možda nije potrebno ni govoriti savršeno. Nekoliko riječi na jeziku sugovornika može biti dovoljno da se otvori razgovor. – Ne moraju znati cijeli jezik da bi se snašli. Ali ako će surađivati s Estoncima, onda je dobro, osim engleskog koji im je možda zajednički poslovni jezik, pokazati dobru volju pa naučiti kako se pozdravlja, kako se kaže dobar tek ili dobar dan na estonskom – kaže Wachtler. Uostalom, jezična raznolikost Europe puno je veća od 24 službena jezika Europske unije. Oko 225 autohtonih europskih jezika samo je mali dio svjetske jezične raznolikosti, ali svaki od njih nosi vlastitu povijest, kulturu i način gledanja na svijet.