Mještani Sopota: Zbog vozača koji jure tražimo ležeće policajce

Mještani dijela Sopota, koji stanuju u ulici što od trafostanice ide prema Višnjevcu, Vražjoj peći i Gabrovcu, pozvali su nas da preko medija upute apel nemarnim vozačima koji njihovom ulicom jure bez obzira na ograničenja brzine.

Neki jure i sto na sat
– Najopasnijih je 500 metara, i to od moje kuće do Borisa Karažije te do Martinkeca. Ima vozača koji voze i sto kilometara na sat iako postoji znak kojim je brzina ograničena na 40 te znak koji upozorava na to da se tuda kreću djeca – kaže Robert Bedeniković, roditelj četverogodišnjega Danijela. Dodaje i to da tuda svaki dan prolazi dvadesetak djece na školski atuobus.

– Kad učenici poslije podne imaju školu, vraćaju se kući oko 6 sati. Zimi je u to doba mrak, a nema nikakve rasvjete. Djecu se uopće ne vidi, a i autobus stoji na nepreglednom mjestu, u samome zavoju – kaže Robert.

Najveći problem domaći
Najveći su problem, tvrde Robert i njegov susjed Boris, upravo domaći ljudi jer oni misle da dobro poznaju cestu i brzo voze. Policija, kažu, kontrolira promet samo kraj trafostanice, a na njihovoj ih dionici nikad nema.

Ovi mladi ljudi ostali su živjeti na selu, no sad su primorani zaključavati svoja dvorišna vrata jer strahuju za svoju djecu zbog neodgovornih vozača koji jure velikom brzinom. Robert se prije osam godina vratio iz Zagreba na djedovinu, zaposlio se u Krapinskim Toplicama, a Boris, iako je posao pronašao nakon studija u Zagrebu, kuću je napravio u Sopotu. No, sada hitno mora napraviti ogradu kako bi se njegovi sinovi Viktor (3) i Ivan (1,5) mogli sugurno igrati u dvorištu.

– Jedino rješenje koje vidimo u ovome trenutku je postavljanje ležećih policajaca. Onda će vozači kroz Sopot biti prisiljeni usporiti – vele Robert i Boris.