Ovog ljeta znanstvena je zajednica zabilježila još jedan povijesni trenutak: u unutarnjim dijelovima Sunčeva sustava opažen je objekt pod nazivom 3I/ATLAS – tek treći potvrđeni međuzvjezdani posjetitelj nakon 1I/'Oumuamua i 2I/Borisova. No ono što ovaj objekt čini posebnim nije samo njegovo podrijetlo izvan Sunčeva sustava, već niz orbitalnih i fizikalnih osobitosti koje dovode u pitanje pretpostavku da se radi o običnom kometu. Među znanstvenicima koji upozoravaju na moguće alternativno tumačenje nalazi se i Avi Loeb, astrofizičar s Harvarda i autor hipoteze da bi 3I/ATLAS mogao biti umjetnog podrijetla.
Loeb ne tvrdi izravno da je riječ o izvanzemaljskoj letjelici, ali u znanstvenom radu objavljenom na otvorenom znanstvenom serveru arXiv, zajedno s Jamesom Crowlom i Nickom Hibberdom, iznosi skup anomaličnih podataka koji upućuju na to da objekt zaslužuje mnogo pažljiviju analizu nego što ju trenutačno dobiva. Prema njihovim simulacijama, orbita 3I/ATLAS-a ima retrogradni smjer i nagib od oko pet stupnjeva u odnosu na ravninu ekliptike. To znači da objekt dolazi iz dubokog međuzvjezdanog prostora, ali ulazi u Sunčev sustav pod retrogradnim kutom od oko 5 stupnjeva u odnosu na ekliptiku, neuobičajeno usmjerenje koje se, prema Loebu, pojavljuje u manje od 0,2 posto slučajeva.
Nasumična putanja?
Još neobičniji je niz bliskih prolazaka kraj Venere, Marsa i Jupitera. Početkom 2026. objekt će, prema trenutačnim izračunima, proći relativno blizu sva tri planeta, što dodatno smanjuje šansu da je njegova putanja nastala nasumično. Kombinirana vjerojatnost da međuzvjezdani objekt napravi takav trostruki prolazak u jednom ulasku iznosi, prema procjeni autora, manje od 0,005 posto. Sve to, smatra Loeb, barem otvara prostor za pitanje koje većina znanstvenika ne želi postaviti naglas: gledamo li zapravo u izviđačku sondu?
Još jedna zanimljivost leži u njegovoj poziciji tijekom perihelija, točke najbliže Suncu. Na dan 29. listopada 2025., dok će 3I/ATLAS biti u blizini perihelija, Zemlja će se nalaziti na suprotnoj strani Sunca. Ta geometrija onemogućit će izravno praćenje objekta teleskopima sa Zemlje tijekom kritičnog razdoblja. Loeb primjećuje da bi takva konfiguracija, ako se radi o sondi, omogućila zaklonjeno manevriranje ili aktivaciju tehnoloških sustava a da ih naši instrumenti ne zabilježe.
Pritom ni fizikalna svojstva objekta ne olakšavaju njegovo klasificiranje. Iako objekt pokazuje slab rep i komu, rane spektroskopske analize zasad nisu potvrdile prisutnost uobičajenih hlapljivih tvari poput vode ili ugljikova monoksida. Kemijski potpis koji bi potvrdio standardnu kometarnu aktivnost još uvijek nije jasno utvrđen, što ostavlja prostor za različita tumačenja. U prošlosti je sličan manjak očekivanih podataka bio jedan od temelja na kojima je Loeb temeljio svoju tezu o mogućem umjetnom podrijetlu objekta 'Oumuamua.
U međuvremenu, paralelno s ovim debatama, na Sveučilištu St. Andrews u Škotskoj razvija se drukčija, ali jednako važna znanstvena inicijativa. Skupina od četrnaest istraživača, okupljena u okviru Post Detection SETI huba, objavila je studiju u kojoj poziva na izgradnju sustava globalne pripravnosti u slučaju otkrića izvanzemaljske inteligencije. Njihov zaključak nije temeljen na konkretnim dokazima, već na spoznaji da bi takvo otkriće, ako se dogodi, društvo zateklo potpuno nespremno.
Autori upozoravaju da bi vijest o postojanju izvanzemaljske inteligencije izazvala kaotične reakcije: od histerije i dezinformacija na društvenim mrežama, do geopolitičkih napetosti i manipulacija ideološke prirode. Dosadašnji SETI protokoli iz osamdesetih godina prošlog stoljeća potpuno su neprikladni za svijet u kojem informacija putuje brže od institucionalnog odgovora. Potrebna je nova paradigma, interdisciplinarna, međunarodna i kulturno osjetljiva, koja bi uključivala ne samo astronome i fizičare već i psihologe, sociologe, komunikacijske stručnjake i političke analitičare.
Kako ih prepoznati?
Pritom je ključno pitanje: znamo li uopće prepoznati inteligenciju koja nije nalik našoj? Ako izvanzemaljski entiteti koriste načine komunikacije koji ne uključuju jezik, slike, zvuk ili simbole, kako ih razlikovati od pozadinske buke svemira? Autori studije predlažu razvoj koncepta "drugih umova", proučavanjem alternativnih kognitivnih sustava na Zemlji, poput onih kod kitova, hobotnica ili kolonija bakterija. U protivnom, moglo bi se dogoditi da inteligenciju susretnemo a da to ne shvatimo.
Zajednički nazivnik između dviju priča, 3I/ATLAS-a i SETI studije, nije izvanzemaljski život, već pripremljenost. Loeb poziva na znanstvenu otvorenost prema neobičnim podacima. SETI tim poziva na društvenu otpornost prema nepoznatom. Ako išta, 3I/ATLAS služi kao realna ilustracija scenarija koji bi mogao postati sve češći kako naši instrumenti postaju osjetljiviji, a promatranje svemira sve dublje i preciznije. Možda nas netko već promatra, i zna koliko nismo spremni. Pravo je pitanje: hoćemo li to shvatiti na vrijeme?