Miroslav Radman u meduzama traga za tajnom vječnog života

Životinjica se zove tardigradi, veličine je samo pola milimetra, živi normalno na Zemlji, a tim švedskih i njemačkih znanstvenika poslao ju je u svemir. Dva tjedna boravila je 280 kilometara od Zemlje na temperaturi od -270 Celzijevih stupnjeva.

Suradnja s Japancem

Vraćena je posve osušena i ozračena ultraljubičastim zrakama koje su tisuću puta jače nego na Zemlji. Ali, životinjica tardigardi nije uginula već se u vodi za samo nekoliko minuta rehidrirala, i dalje je rasla i reproducirala se, ukratko nastavila normalnim životom.

Tako je ušla u projekt Biologija robusnosti koji je osmislio i u splitskom ga Mediteranskom institutu za istraživanje života vodi prof. dr. Miroslav Radman. O projektu koji se popularno naziva izvorom zaustavljanja starenja, pa i eliksirom života za ljude, prof. Radman govorio je na Festivalu znanosti u Splitu.

Rekao nam je da ove jeseni u MedILS stiže veliki znanstvenik Japanac Horikava koji će godinu dana proučavati molekularnu osnovu robusnosti životinjice tardigradi.

Robusnost podrazumijeva izuzetnu otpornost, izdržljivost koja nije usporediva s onom u ljudi i zato biolozi nastoje otkriti koje su molekularne tajne tako sićušnih bića, što imaju, što sintetiziraju, a od čega ćemo jednoga dana možda i mi imati koristi, objašnjava prof. Radman koji je sa svojim timom već za objavu pripremio i u stručni časopis poslao rad o istraživanju robusnosti jednog drugog živog bića, životinjice pod imenom rotiferi. Uskoro počinje i istraživanje meduze, koja ima samo pola centimetra, a zapravo ne stari i ne umire.

Ispravljanje grešaka

Zahvaljujući tim iznimno otpornim i robusnim organizmima doznali smo da štite određene proteine koji su pak zaduženi da neprestano popravljaju oštećenja i ispravljaju pogreške u genima i u nekim drugim proteinima, tumači prof. Radman.

Podsjetimo, hrvatski je znanstvenik sa suradnicima prije tri i pol godine otkrio mehanizam popravljanja genoma bakterije Deinococcus radiodurans. Bakterija je bila izložena ekstremnim uvjetima dehidracije i radijacije, što joj je urušilo DNK. Ali – evolucijom je postigla mogućnost da sama ponovno složi vlastiti pokidani DNK i ponovno se iz kliničke smrti vraća u život.