Mirko Galić: Europa nema vođu, Merkel je bila knjigovođa, a Macron je lider u nedostatku drugih vođa

Olaf Scholz od muke se primio za glavu kad je čuo ideju svog kolege Emmanuela Macrona. Njemački i francuski čelnik sjedili su jedan do drugog za dugačkim stolom ispod pozlaćenog stropa Elizejske palače. Nisu bili sami, društvo im je pravilo još dvadeset i kusur šefova europskih država, uključujući i premijera Plenkovića. Bio je to famozni, kako se kaže, „sastanak na vrhu“ održan krajem veljače ove godine na kojem je Macron kolegama iznio ideju svoje nove taktike koja bi trebala pomoći u rješavanju rata u Ukrajini.

Niti deset dana prije spomenutog sastanka na vrhu pala je Avdijivka – prvi ukrajinski grad koji su Rusi zauzeli nakon osvajanja Bahmuta u svibnju prošle godine – što je označilo da Rusija opet vojno napreduje. Za Macrona je taj događaj jasno pokazao kako je usredotočenost Zapada na izbjegavanje eskalacije, koji je sam sebi javno postavljao mnoge crvene linije koje ne želi prelaziti (iako su nakon toga mnoge od njih prešli, jer najprije nisu željeli slati ni tenkove ni avione ni projektile dugog dometa, a potom su se predomislili) – postao kontraproduktivan. Macron je nakon pada Avdijivke odlučio kako će saveznicima na sastanku u Parizu predložiti da u javnost izađu sa stavom da zapadne prijestolnice više ne isključuju vojne operacije. To je, prema Macronu, Putinu trebalo poslati neku vrstu poruke, ali efekt nije bio onakav kakav je francuski predsjednik želio.