Sveobuhvatnom reformom kaznenog zakonodavstva, nakon koje će sudovi dosita na raspolaganju imati alate koje mogu koristiti u slučajevima najtežih kaznenih djela. Tako je Damir Habijan, ministar pravosuđa, među ostalim na Vladi prezentirao brojne zakonske izmjene, od kojih je najvažnija uvođenje doživotnog zatvora za najteža kaznena djela. Pojasnio je da su predložene reforme rezultat rada dviju radnih skupina, a pohvalio se i da je jedna od njih u 14 dana održala čak 12 sastanaka kako bi, iznjedrila, kako je kazao, ključne izmjene Kaznenog zakona. Predložene izmjene Kaznenog zakona, predviđaju da će se kazna doživotnog zavora moći izreći za sva djela za koje je do sada bila propisana kazna dugotrajnog zatvora od 21 do 40 godina, kao i u slučajevima izricanja jedinstvene kazne za djela počinjena u stjecaju. Oni kojima bude izrečena kazna doživotnog zatvora moći će tražiti uvjetni otpust nakon 25 godina odslužene kazne. Druge zemlje Europske unije takvu mogućnost imaju puno ranije, od 15 do 20 godina. Prema tome, i u tom dijelu odlučili smo se na jednu od najstrožih varijanti u Europskoj uniji - ponosno je kazao ministar.
No struka nije baš oduševljena predloženim zakonskim izmjenama jer smatraju da se zakoni donose na brzinu, i da izmjene nisu utemeljena na analizama kaznene politike i stanja u zatvorskom sustavu, a struka zamjera i izostanak prave stručne i javne rasprave. Predloženim izmjenama nije zadovoljan ni Sindikat pravosudne policije Hrvatske (SSPH) koji opetovano upozorava da zatvorski sustav puca po šavovima. U zatvorima je oko 1000 zatvorenika više no što u njima ima mjesta, nema dovoljno pravosudnih policajaca ni ostalog stručnog osoblja koje bi na svojim leđima trebalo iznijeti sve predložene zakonske izmjene. SPPH je na svojim stranicama objavio i priopćenje u kojem upozorava na, kako kažu, tihu krizu iza zatvorskog zida. Navode i da bez službenika tretmana i stručnog osoblja, zatvor postaje tek skladište za ljude, te upozoravaju da i taj važni sustav - neprimjetno puca.
Sustavu kronično nedostaje i ostalog osoblja neophodnog za svakodnevno funkcioniranje. Psiholozi, socijalni pedagozi i socijalni radnici čine srce resocijalizacije. Njihov zadatak je pripremiti zatvorenike, počinitelje kaznenih djela, za povratak u društvo. Danas se taj sustav nalazi pred kolapsom zbog kroničnog nedostatka kadrova. Njihova jedina oruđa su komunikacija, iskustvo, procjena i profesionalno znanje. Kao i pravosudna policija, svakodnevno su izloženi pokušajima manipulacije, verbalnim prijetnjama pa i riziku od fizičkog napada. Donositi procjene o tome tko je spreman za izlazak na pogodnosti ili uvjetni otpust te, po novom prijedlogu Zakona o tretmanu i smještaju osoba po punom izvršenju kazne zatvora, raditi na izvješću o procjeni vjerojatnosti da bi osoba mogla počiniti kazneno djelo, je stresan, složen i rizičan posao.
Pogrešna procjena ne ugrožava samo njih, već potencijalno i cijelu zajednicu. Osim izravne opasnosti, izloženi su i snažnom psihološkom pritisku. Sekundarna traumatizacija, slušanje i obrada detalja o teškim zločinima te konstantan rad u stresnom okruženju dovode do brzog izgaranja. Umjesto da se s pojedincem radi dubinski i individualno, jedan službenik tretmana često vodi proces za desetke, pa i više zatvorenika. U takvim okolnostima rad se nužno svodi na rješavanje birokracije i ispunjavanje obrazaca, čime se gubi sama bit resocijalizacije. Ova kriza ne zaustavlja se samo na odjelu tretmana. Zatvori i kaznionice suočavaju se s akutnim manjkom i svih drugih službenika i zaposlenika koji su izravno vezani uz stabilnost, sigurnost i svakodnevni rad sustava. Sve je teže privući i zadržati zdravstvene radnike (liječnike, medicinske sestre/tehničare) koji snose veliki rizik skrbi za specifičnu populaciju - kažu u SPPH.
Upozoravaju i da u posljednje vrijeme zatvorske ustanove muku muče i s nedostatkom kuhara, zbog čega su neki zatvori prisiljeni ili će biti da prehranu osiguravaju preko cateringa, što po stavu SPPH, predstavlja i financijski problem jer povećava troškove, ali je i sigurnosni problem. Navode da u zatvorima nedostaje i strukovnih učitelja i majstora koji zatvorenike trebaju podučavati raznim vještinama, te upozoravaju da su hrvatski zatvori samodostatni samo 20 posto, dok su pojedinim europskim zemljama ta samodostatnost doseže i 70 posto.
Bez dovoljnog broja kvalificiranih stručnjaka svih profila, kaznena tijela gube svoju odgojnu i rehabilitacijsku funkciju te postaju puka skladišta za izolaciju pojedinaca. Nakon izlaska iz zatvora na slobodu, društvo dobiva još potencijalno opasnije pojedince. Vrijeme je za hitnu reakciju mjerodavnih institucija, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, kroz poboljšanje materijalnih uvjeta rada, adekvatnu valorizaciju opasnosti posla i sustavnu podršku onima koji svakodnevno održavaju funkcionalnost zatvorskog sustava. Bez hrabrog i zakonodavno jasnog zaokreta (Zakon o zatvorskom sustavu), sva obećanja ostat će prazno slovo na papiru, a zatvorski sustav nastavit će kliziti prema potpunoj funkcionalnoj paralizi. Predlažemo da se razmotri mogućnost posebnih bonusa pri zapošljavanju i stipendija za mlade psihologe, socijalne pedagoge pa i liječnike - kažu u SPPH.
Svi su siti vaših 'reformi'. Problem je taj šta se postojeća zakonska rješenja ne koriste u dovoljnoj mjeri i šta pravna struka u Hrvatskoj ne razlikuje dobro od zla.