Day meni zse zap’yastya. I dodaty shiche betonu v tsement! Otprilike tako bi uskoro moglo odjekivati gradilištima diljem Hrvatske kada majstori na građevini budu tražili od kolege da im dodaju čekić, ili da pojačaju udio cementa u betonu koji se upravo miješa za izlijevanje temelja.
Naime, hrvatski ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić potpisao je prije nekoliko dana u Kijevu s ukrajinskim premijerom Vladimirom Grojsmanom memorandum o suradnji Pavićeva ministarstva s ukrajinskim ministarstvom socijalne politike, čime se polako otvaraju vrata za dolazak Ukrajinaca u Hrvatsku.
– Potpisali smo memorandum kojim se otvaraju novi procesi na tržištu rada. Za sada imamo kvote radnika koje su relativno male, no ideja je uspostaviti partnerske odnose između Hrvatske i Ukrajine na tržištu rada. To je proces koji traje, ali su prvi koraci već napravljeni. Između ostalog, uskoro će biti povezani i zavodi za zapošljavanje Hrvatske i Ukrajine te će poslodavci imati uvid u raspoložive zaposlenike, dok će ukrajinska strana moći vidjeti koji se poslovi nude. Potpredsjednici vlada dviju zemalja u travnju će se susresti u Zagrebu, a do tada bi spone zavoda za zapošljavanje trebale već biti uspostavljene, što bi bila i osnova za pregovore oko punog sporazuma. Bitno je znati da nemamo namjeru stvarati konkurenciju domaćim radnicima i rušiti cijenu rada, već prvenstveno nadopuniti tržište rada deficitarnim zaposlenicima – kaže ministar Pavić.
Uskoro će ih biti još više
Tijekom prošle godine Ukrajinci su, po broju izdanih boravišnih dozvola, bili treći stranci u Hrvatskoj, nakon državljana BiH i Srbije. Nisu to, u ovome trenutku, još uvijek pretjerano velike brojke. Ukupno je državljanima Ukrajine izdano 538 boravišnih dozvola, njih 433 izdano je radi zaposlenja u Hrvatskoj, 61 Ukrajinac ili Ukrajinka dobili su “papire” radi spajanja obitelji, odnosno preseljenja bračnog partnera, dok su se ostali privremeno uselili u Hrvatsku radi školovanja i ostalih razloga. No može se očekivati kako će, pogotovo u vrijeme dok hrvatski poslodavci muku muče s pronalaskom radnika, taj broj znatno narasti.
Ukrajinski mediji prilično su glasno najavili ovu vijest, otprilike s istom pompom kao u našim medijima kada su za Hrvatsku ograničenja pri zapošljavanju ukidale Njemačka, Irska ili Velika Britanija. Cijeli niz ukrajinskih novina ovo vidi kao priliku za mlade koji bolji život sada lakše mogu potražiti na Zapadu, iako i sami naglašavaju veliki problem odljeva radne snage i smanjenja populacije.
– Hrvatska do sada nije bila pretjerano u središtu pažnje Ukrajinaca, većinom se išlo u Poljsku ili Njemačku. Ali, po svemu sudeći, Hrvatska bi mogla postati za nas obećana zemlja. Relativno je blizu Ukrajine, klima je prelijepa, hrana je fantastična. Govorimo i sličan jezik pa se nije problem prilagoditi životu u Hrvatskoj, a vjerujem da smo po temperamentu vrlo slični. I kod vas ima posla, a da ne govorim kako je blizu i toplo more. Sad i sama razmišljam da potražim posao u Hrvatskoj – kaže Maria Tsipsuira iz Kijeva. Ona je sretna jer već nekoliko godina radi u jednoj ukrajinskoj agenciji za odnose s javnošću, no radnih mjesta za mlade u Ukrajini nema baš previše.
Upravo je to jedan od razloga za veliki egzodus koji se posljednjih godina odvija u ovoj zemlji. Procjenjuje se kako ovoga trenutka 5,7 milijuna Ukrajinaca radi u inozemstvu, no do precizne brojke nemoguće je doći. Najveći dio Ukrajinaca radi na crno, pa nisu uključeni ni u kakve službene statistike.
No zato je prilično jasno u kojim djelatnostima rade oni koji su otišli izvan zemlje. Prema ispitivanjima provedenima prošle godine, gotovo polovina Ukrajinaca koji su danas strani radnici u nekoj od zemalja Europe rade u građevini, oko četvrtine je na poljoprivrednim poslovima, desetak posto ih radi kao ispomoć u kućanstvu. Ostatak radi u ugostiteljstvu, trgovini, a oko tri posto je informatičkih stručnjaka koji su uspjeli pronaći relativno visoko plaćene poslove u inozemstvu.
Naravno, pojam visoko plaćenog posla nije isti u Londonu, Zagrebu ili Kijevu. Iako je Ukrajina zemlja s vrlo niskim troškovima života, prosječna plaća u Kijevu oko tri i pol puta je niža od prosječne plaće u Zagrebu. A upravo kvaliteta života i visina primanja utječu na odluke Ukrajinaca sa sreću i život, bar privremeno, potraže izvan granica svoje zemlje.
Organizirana manjina
– S plaćom koju je moguće zaraditi u zemljama Europske unije, uključujući i Hrvatsku, i a malom uštedom moguće je puno toga postići u Ukrajini. Da uspijem mjesečno poslati stotinu ili dvije stotine eura svojima u Kijev, znatno bih im pomogao u životu – kaže Jevgenij koji se planira u skoro vrijeme preseliti u neku europsku zemlju kako bi pronašao zaposlenje.
I nije u ovakvim razmišljanjima jedini. Prema posljednjem istraživanju javnog mnijenja u Ukrajini, oko 30 posto Ukrajinaca izjasnilo bi se kako bi rado iselili na Zapad, dok je njih oko 65 posto ustvrdilo kako nikada ne bi napustili svoju domovinu. Kao glavne razloge odlaska iz Ukrajine oni koji žele potražiti sreću na Zapadu navode želju za boljim uvjetima života, želju da svojoj djeci osiguraju bolju budućnost, kao i nedostatak adekvatnog posla kod kuće.
Dodatni razlog zbog kojeg bi se Ukrajinci mogli lakše odlučiti za dolazak u Hrvatsku nego na odlazak u zapadne zemlje je i činjenica kako kod nas već postoji dobro organizirana ukrajinska manjina, a udruge Ukrajinaca aktivne su u Slavonskom Brodu, Rijeci, Zagrebu i cijelom nizu hrvatskih gradova.
Nikada nije zažalila
– Ukrajinci koji se presele u Hrvatsku zasigurno neće biti napušteni ni otuđeni jer je ukrajinska zajednica u Hrvatskoj prilično aktivna. Samo unutar naše udruge na raspolaganju im je cijeli niz aktivnosti. Od dječjeg zbora, zbora za odrasle, likovne sekcije... Cijeli niz aktivnosti kojima se čuva kulturni i društveni identitet Ukrajinaca na našem području. A samo kod nas je stotinjak članova, od kojih je osamdesetak vrlo aktivno, sastajemo se jednom tjedno u našim prostorijama. U svakom slučaju, ljudi koji dođu iz Ukrajine u Hrvatsku mogu se vrlo brzo prilagoditi na ovdašnji život ne zaboravljajući svoje korijene – kaže Vlado Karešin, predsjednik Ukrajinskog kulturno-prosvjetnog društva “Ukrajina” iz Slavonskog Broda.
Karešin pozdravlja inicijativu Ministarstva rada i mirovinskog sustava za otvaranjem Hrvatske prema ukrajinskim radnicima. Kako kaže, hrvatski poslodavci vrlo će se ugodno iznenaditi ukrajinskim majstorima jer je sustav školovanja u toj zemlji nešto drukčiji kod nas. Ukrajina, naime, koristi strukovne škole u kojima polaznici veći dio vremena ne provode u klupama učeći suhu teoriju, već se obrazovni proces u strukovnim zanimanjima uvelike temelji na stručnoj praksi. Prevedeno, ukrajinski učenici rade po sustavu šegrtovanja, a svaki onaj koji dobije diplomu o završetku škole doista je “ispekao zanat” i bez problema se snalazi s alatom i na složenijim poslovima.
Naravno, Ukrajinci koji dolaze u Hrvatsku nisu samo majstori i obrtnici već i ljudi koji rade u umjetnosti, društvenim zanimanjima, zdravstvu. U Hrvatskoj već godinama radi cijeli niz kustosa, restauratora, liječnika, medicinskih sestara i tehničara. I mahom su zadovoljni načinom kako su se uklopili u hrvatsko društvo.
– U Lipik sam došla prije dvadesetak godina, netom po završetku Domovinskog rata. Zaposlila sam se u bolnici u Pakracu, i nije bilo apsolutno nikakvih problema. U samo nekoliko tjedana nostrificirala sam diplomu i počela raditi. Kako nisam znala hrvatski jezik, učila sam se čitajući naglas ljubavne romane, to je najlakše i najjednostavnije štivo za učenje jezika – kaže Irina Matijević, Ukrajinka rođena u Lavovu, koja je u Hrvatskoj u međuvremenu zasnovala obitelj. Kako kaže, trebalo joj je oko pola godine da svlada jezik, a sumještani u Lipiku vrlo su ju toplo prihvatili. Nakon dva desetljeća tvrdi kako nikada nije zažalila zbog svoje odluke o preseljenju u Hrvatsku.
– Naravno, zajedno sa suprugom i sinom odem ponekad u Ukrajinu, volim posjetiti mjesta na kojima sam odrasla. No nedavno sam u Hrvatsku dovela i svoje roditelje koji su sada već u godinama, jer mi je tako lakše o njima brinuti, pa me za Ukrajinu veže samo još daljnja rodbina i prijatelji. Lijepo je otići tamo, ali mi je još ljepše vratiti se u Lipik. No u kući, u krugu obitelji govorimo književni ukrajinski jezik – kaže Irina Matijević.
Dobar poznavatelj Ukrajine je i hrvatski redatelj Jakov Sedlar koji je u toj zemlji snimao i filmove. I po njegovim tvrdnjama odluka ministarstva da se ukrajinskim radnicima otvore vrata odličan je potez jer su upravo Ukrajinci vrlo vrijedni i pouzdani zaposlenici.
– Ukrajinski mentalitet vrlo je sličan našem. Kršćani su, drag su i topao narod, i vrlo su prilagodljivi. Uostalom, kao i Hrvati kada odu u Njemačku. Puno ljudi u Ukrajini mentalno je vrlo slično nama, i nema nikakve sumnje da bi se kao radnici lako uklopili u hrvatske tvrtke – kaže Sedlar.
Otvaranje Hrvatske prema Ukrajincima zasigurno će imati još jedan sporedni, ali ne tako nevažan učinak. Gotovo je sigurno kako će dolazak Ukrajinaca i Ukrajinki u Hrvatsku uroditi i formiranjem osobnih veza, gotovo je sigurno kako će ove mjere potaknuti i neke buduće brakove u Hrvatskoj. Već godinama hrvatski mladići odlaze na upoznavanje u zemlje istočne Europe kako bi si tamo pronašli supruge, a sada će ovakve veze biti još lakše.
– I mi Hrvati smo rodom s Karpata, govorimo sličan jezik, životne navike su prilično slične. Ukrajinske žene su lijepe, privržene obitelji, dobre su domaćice, a brzo uče naš jezik pa sam do sada već posredovao u nekoliko brakova između naših momaka i djevojaka iz Ukrajine.
U svakom slučaju, vjerujem kako će sve ovo što se sprema imati utjecaja i na populaciju u Hrvatskoj. A što je više brakova i mladih ljudi koji se vole, tim bolje – kaže Nedeljko Babić Gangster iz Imotskog, najpoznatiji hrvatski agent za brakove, o kojemu je prije nekoliko godina snimljen i dokumentarni film “Gangster te voli”.
U svakom slučaju, imajući na umu potražnju za radnicima koja danas u Hrvatskoj postoji, ne samo u prerađivačkoj industriji već i u okviru sezonskih poslova, prilično je lako zaključiti kako je potez ministarstva o otvaranju vrata Ukrajincima dobar potez koji je možda trebalo i prije povući.
Hitno uvest milijun Ukrajinki, dosta je zuluma ovih naših kokoši,