Mesićev čovjek spašava Sanadera

Da je netko prije koji tjedan rekao da će ministar unutarnjih poslova Berislav Rončević uskoro biti smijenjen te da će ga naslijediti Tomislav Karamarko, većina analitičara rekla bi da je to nemoguće. Iako novi ministar korijene vuče iz policijskog miljea, bio je načelnik zagrebačke policije polovicom 1990-ih, a zatim i pomoćnik ministra unutarnjih poslova, posljednjih se godina profilirao kao kvalitetno rješenje na čelu Sigurnosno-obavještajne agencije i nije bio ni u kakvim kombinacijama za mjesto u Vladi. Jedan od razloga svakako je taj što je on “Mesićev čovjek” na kojega u nekoj normalnoj situaciji Sanader ne bi ni pomišljao.

No, situacija je već dulje vrijeme daleko od normalne, a ubojstvo Ivane Hodak kap je koja je očito prelila čašu i natjerala premijera da povuče taj neuobičajeni potez. No, tim je potezom premijer zapravo dobio kvalitetnije rješenje na čelu MUP-a, a ujedno je sebi vjerojatno osigurao i manje kritika s Pantovčaka, kako prema policijskom sektoru, tako i prema Vladi u cjelini. Karamarko, po struci profesor povijesti, dužnosničku je karijeru počeo još 1992. kao šef kabineta tadašnjeg premijera Josipa Manolića s kojim je Mesić dvije godine kasnije osnovao HND, nakon izlaska iz HDZ-a.

Prije nego što je postao načelnik PU zagrebačke 1993. godine, bio je Mesićev šef kabineta dok je on bio predsjednik Zastupničkog doma Hrvatskog sabora, a s današnjim ga predsjednikom veže i priča da su zajedno radili na osnivanju HDZ-a u Zagrebu. Ponovno su surađivali 2000., kada je predsjedničkom kandidatu Mesiću vodio izborni stožer, a nakon pobjede na izborima postao je predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost te ubrzo i predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS), krovne obavještajne organizacije. Od 2002. do 2004. okušao se u privatnim vodama kao suvlasnik tvrtke Soboli koja se, među ostalim, bavi i zaštitarskim poslom. U karijeri nije izbjegao ni afere, ali je iz njih izašao neokrznut.

Tako je u jednom intervjuu, nakon što je bio smijenjen s čelnog mjesta u UNS-u, izjavio kako optužnica protiv generala Gotovine ima politički karakter i da se njome na optuženičku klupu stavlja cijeli Domovinski rat te da takve optužnice treba odbaciti. Unatoč toj izjavi, nešto kasnije bio je postavljen na čelo Protuobavještajne agencije, pa zatim i njezine sljednice SOA-e, a posao koji je agencija pod njegovim vodstvom obavila u lociranju i hvatanju Gotovine ocijenjen je dobrim.

Svojedobno se govorilo kako su se u POA-i, odnosno SOA-i zapošljavali Mesićevi prijatelji, no ni to se nije izrodilo u neku veću aferu. Karamarku nitko neće dati uobičajenih sto dana da posloži stvari u ministarstvu, nego će se rezultati očekivati odmah, od neriješenih slučajeva pretučenih ljudi u središtu Zagreba do ubojstva Ivane Hodak. Hoće li uspjeti u onome što se od njega očekuje, vidjet će se.