Međimurski kozari žive teže nego ikad

– Teže nam je nego ikad prije. Stalno traže od nas da se prilagodimo standardima kakve imaju članice Europske unije, a cijena mlijeka kod nas je 40 posto niža nego u tim zemljama – kaže Jelena Vuraić iz Svetog Križa, koja uzgaja 70 koza i 40 jarica, kojima će iduće godine obnoviti stado.

Sve skuplja hrana
Varaždinska Vindija jedina u Međimurju otkupljuje kozje mlijeko i ima monopol, dodaje, pa sama određuje otkupnu cijenu. Međimurski kozari nisu zadovoljni otkupnom cijenom mlijeka, to više što je sve skuplja stočna hrana. Od uzgoja koza godinama se moglo dobro živjeti, pa su se deseci obiteljskih gospodarstava okretali proizvodnji mlijeka i mesa.

– Najžalosnije je što radiš 365 dana na godinu, a ne zaradiš dovoljno za pristojan život. Kozari od države nisu dobili pomoć osim malih poticaja, kunu i 20 lipa, koji će se, kako čujemo, još i smanjiti. Čak 98 posto mlijeka spada u prvu klasu, a za razvitak kozarstva zaslužni smo mi sami, koji smo skupim kreditima gradili farme i povećavali stada. Više od 95 posto obiteljskih gospodarstava u sustavu je PDV-a, svi imamo laktofrize, rashladne uređaje za mlijeko, što nemaju ni proizvođači u Njemačkoj – kaže Jelena Vuraić.

Na njihovu gospodarstvu proizvede se 180 litara na dan. Otkupna je cijena oko tri kune, ovisno o kvaliteti. Josip Bermanec iz Preloga, koji uzgaja 40 koza, veli da je preskupa smjesa za prehranu, pa razmišlja da je sam proizvodi. No, zemljišta je premalo jer su pašnjake već zauzeli farmeri koji drže krave.

– Prijašnjih godina nešto se i moglo zaraditi, a danas jako teško. Vindija daje premije većim farmama, kakvih je malo, a mi manji se mučimo – žali se Bermanec. Stanislav Grabar iz Kuršanca kaže da nema organiziranog tržišta za jariće, pa ih prodaju preko malog oglasnika!

Za jarića 130 kuna
Za jarića od oko dva tjedna dobiju od 130 do 160 kuna.

– Najviše se javljaju prekupci iz Dalmacije. Dolje se jarići više jedu nego kog nas, koji smo naučeni na svinjetinu – ističe Jelena Vuraić.