Povijest Židova na prostoru današnje Hrvatske obilježena je stoljećima dijaspore, naseljavanja, integracije i, u 20. stoljeću, gotovo potpunog uništenja. No, priča ne završava 1945. godine: upravo su poraće, komunistička Jugoslavija i stvaranje Države Izrael otvorili novo, složeno poglavlje, obilježeno pravnom nesigurnošću, iseljavanjem i redefiniranjem identiteta.
U najnovijoj epizodi Podcasta projekta SNOVI, u razgovoru s izv. prof. dr. sc. Michal Brandl, voditeljicom Centra za židovske studije i istraživanje Holokausta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te voditeljicom Projekta SNOVI, razgovaralo se o kompliciranoj i često teškoj povijesti Židova u Hrvatskoj.
Od Dubrovnika do sjevera Hrvatske
Pitanje datiranja naseljavanja Židova na hrvatske prostore je kompleksno, uglavnom zato što nije riječ o jednoj točci već o trajnom naseljavanju koje vuče korijene još od antike. Najjasnije obrise dobiva tek od ranog novog vijeka nadalje.
Najprepoznatljivije jezgre židovskih zajednica bile su u području primorja i sjevera Hrvatske. U Dubrovniku je zajednica bila usko vezana uz mediteranske trgovačke rute, dok se splitska razvijala u okviru mletačke trgovine s Osmanskim Carstvom.
Na sjeveru Hrvatske židovske se zajednice naseljavaju najviše tijekom 19. stoljeća, ponajviše iz unutrašnjosti Habsburške Monarhije i Galicije.
„U kontekstu šire povijesti u kojoj je Habsburška Monarhija jedna od onih država koje dijele staru Poljsko-Litavsku Uniju i zapravo s tom podjelom Poljske, Habsburška Monarhija bilježi veliki priljev židovskog stanovništva. Polako se to stanovništvo diljem monarhije s patentima, i „pismima o toleranciji i slobodnom naseljavanju“ počinje pomicati prema zapadu, pa onda tako postupno i prema hrvatskim krajevima.“, kazala je Brandl.
Holokaust u Hrvatskoj
Razlomljenost ratne geografije u Hrvatskoj bila je jedan od presudnih čimbenika. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije i okupacije, teritoriji su podijeljeni između Nezavisne Države Hrvatske (NDH) s demarkacijskom linijom njemačkog i talijanskog utjecaja, talijanske okupacije, mađarske uprave u Međimurju i Baranji, te područja koja su još ranije pripadala Kraljevini Italiji. Ta politička karta izravno je oblikovala dinamiku progona i deportacije.
U tom mozaiku NDH je, prema Brandl, bio dio teritorija gdje je bilo najkobnije za Židove:
„Nezavisna Država Hrvatska je onda obuhvaćala dijelove Hrvatske i čitavu Bosnu i Hercegovinu. U početku, od travnja do lipnja 1941., donosi se niz zakona koji definiraju i onda diskriminiraju Židove, a istovremeno sa samim zakonodavstvom se zapravo provodi jedna izuzetno agresivna antisemitska kampanja. To je bila priprema stanovništva za mjere koje su trebale uslijediti.“
Konačni učinak bio je demografski i društveno razoran. Brandl navodi da je ubijeno 75 do 80 posto zajednice. Preživjeli su bili malobrojni, a povratak nakon 1945. bio je povratak u potpuno izmijenjen svijet.
Poraće i imovina
Možda i najbolniji dio poratne priče je pitanje o oduzetoj imovini. U ratnim godinama židovska je imovina prelazila u ruke države, državnih i njemačkih dužnosnika, vojnih službenika, kao i izbjeglica s područja pod talijanskom aneksijom. Nakon 1945., dio tih ljudi odlazi, ali se pojavljuju i novi stanari. U takvoj situaciji poratna vlast, barem u početku, pokazuje namjeru popravka odnosa i pokreće proces restitucije.
„Ljudima se vraća nešto u vlasništvo, ne nužno i u posjed. Isto tako, već na početku vidi se intencija da se zapravo radi o raščišćavanju imovinskih odnosa, jer kad se preživjeli apliciraju za povratak imovine, onda često vidimo odluke vlasti u kojima se njima dopušta da se vrate u jedan stan.“, kazala je Brandl.
Pritom, dodaje, već u ranoj fazi vidi se smjer prema stvaranju novih vlasničkih odnosa. Nacionalizacije zahvaćaju najprije velike, zatim srednje i male poslovne subjekte, a potom i nekretnine i građevinsko zemljište kroz zakonske okvire pedesetih godina. Taj proces nije stvarao nesigurnost samo Židovima, ali je na njih, kao na zajednicu koja je već bila devastirana, djelovao osobito teško:
„Imali smo malobrojne preživjele koji su dolazili u teškom zdravstvenom i psihičkom stanju u teškim obiteljskim situacijama. Mnogi su bili mali poduzetnici i nisu bili zapošljivi, tako da je zapravo atmosfera u kojoj se oni vraćaju, u sredine koje su im nekad pomogle, a nekad su ih i izdale. Oni su ponekad znali tko ih je izdao, tako da je to zapravo jedna dosta složena situacija.“
Između Zagreba i Izraela
U tom okviru postaje jasno zašto iseljavanje nakon rata poprima novu, do tada neviđenu snagu. Iako je cionistički pokret bio dobro organiziran u Zagrebu i Osijeku, u razdoblju između dva svjetska rata iseljavanja je bilo minimalno. Cionizam je tada imao više oblik nacionalne ideje u dijaspori, a ne masovnog odlaska. Tijekom rata dio izbjeglica završava u Italiji, a nakon kapitulacije Italije neki se odlučuju ne vratiti, već pokušati otići u tadašnju Mandatnu Palestinu u legalnim ili ilegalnim valovima. Nakon 1948. i proglašenja Države Izrael, Jugoslavija, kao i veći dio istočne Europe, dopušta iseljavanje pa je iseljavanje značajno intenzivnije. U prvim valovima odlaze rabini, religiozni Židovi i cionistički orijentirani članovi zajednice dok neki, poput liječnika ili djelatnih vojnika, nisu mogli dobiti dozvolu. Nakon 1967. i prekida diplomatskih odnosa Jugoslavije s Izraelom, kontakti se održavaju posredno, najčešće obiteljskim kanalima, a hebrejski se u nekim fazama ipak podučava unutar zajednice.
Povijest koja još nije do kraja ispričana
Brandl za kraj dodaje kako su istraživanja suvremene židovske povijesti u Hrvatskoj i dalje područje koje se tek otkriva:
„Rad koji bi obuhvatio područje cijele Hrvatske i izmaknuo se okvirima monografija pojedinačnih zajednica tek nas očekuje, što je uvijek uzbudljivo razdoblje. Takav pristup otvara niz mogućnosti i potencijalno donosi suvremenije metodološke perspektive, pa smo kao disciplina u svojevrsno sretnim okolnostima. To omogućuje i mojim suvremenicima i meni da otkrivamo nove teme, što samo po sebi može biti izazovno. No znanstveniku kojeg privlače novi horizonti takva su arhivska istraživanja posebno uzbudljiva: ona su, u konačnici, san svakog povjesničara.“
Sadržaj nastao u suradnji s Orbicom.