Manolićevi sakramenti – je li tako intimnom činu mjesto u javnosti

Vijest da je uoči Božića Josip Manolić primio svete sakramente zacijelo je mnoge podsjetila na onaj stari vic o komunistu na samrtnoj postelji koji je kao svoju zadnju želju molio svoju djecu da mu dovedu katoličkog svećenika kako bi se krstio u posljednjim trenucima svojega života i tako postao katolik. "Ali, tata, ti si cijeloga života mrzio Crkvu i činio si sve kako bi je uništio", čudio mu se najstariji sin. "Jesam, jesam", odgovorio je otac, "ali umrijet ću za koji sat pa je bolje da bude jedan njihov manje nego jedan naš!"

Šalu na stranu, jer ovo je ozbiljna tema, koja je izazvala veliku pozornost i svu silu komentara po društvenim mrežama. Naime, Josip Manolić, kao nekadašnji član Saveza komunista i visokopozicionirani komunistički obavještajac, zacijelo nije život proveo kao praktični katolički vjernik. Štoviše, u više mu se navrata pripisivao progon kardinala Alojzija Stepinca, što je on demantirao u svojim memoarima, rekavši kako u tim tvrdnjama nema nijedne istine te da mu ništa nije toliko "pakirano" kao sve to vezano uz kardinala Stepinca. S time da je postulator kauze za Stepinčevu kanonizaciju mons. Juraj Batelja ustvrdio kako Manolićevi memoari nisu pouzdan izvor za povijesnu istinu, nego pokušaj recikliranja povijesti i humaniziranja jednog represivnog sustava kojemu je on bio utjecajni član, koji je proizveo desetke tisuća ljudskih žrtava, a među njima je i bl. Stepinac.