Francuski predsjednik Emmanuel Macron priznao je da se i danas osjeća kao dijete koje nikada nije odraslo, dok je njegova supruga Brigitte otkrila da se uz njega više ne osjeća sigurno i zaštićeno kao na početku njihove veze. Dosad nepoznati detalji njihova braka, Macronova neobičnog djetinjstva i života iza zatvorenih vrata Elizejske palače otkriveni su u novoj biografiji francuske spisateljice Catherine Nay, o kojoj piše britanski The Sunday Telegraph. Autorica je razgovarala s predsjednikom, njegovom suprugom, prijateljima iz djetinjstva i nekadašnjim suradnicima, a njihova svjedočanstva otkrivaju i drugu stranu čovjeka koji već gotovo desetljeće vodi Francusku. Tijekom četverosatnog razgovora u Elizejskoj palači Macron se prisjetio školskih dana i nekadašnjih profesora, a zatim je, prema riječima autorice, zastao, široko se nasmiješio i tiho priznao: "Ja sam još uvijek dijete!” Nay smatra da upravo u njegovu odrastanju treba tražiti objašnjenje iznimnog samopouzdanja koje ga je pratilo tijekom političke karijere, ali i njegove nesklonosti priznavanju pogrešaka.
Posebnu pozornost privukle su izjave njegove supruge Brigitte, koja je otvoreno progovorila o tome koliko se njihov odnos promijenio tijekom godina. Prisjećajući se početaka njihove ljubavi, opisala ga je kao iznimno samouvjerenog mladića. "Nikada nisam upoznala nekoga toliko snažnog. Bio je nebrušeni dijamant”, kazala je. Priznala je da se uz njega, dok je imao samo 20 godina, osjećala zaštićeno od svega. No nakon političkih potresa i prijevremenih parlamentarnih izbora 2024. godine, njezin se doživljaj promijenio. "Tada sam se uz njega osjećala mnogo zaštićenije nego danas”, priznala je u studenome 2024. Prema tvrdnjama biografkinje, posljednje godine nisu bile jednostavne za predsjednički par. Nakon što je njegova politička opcija izgubila parlamentarnu većinu, Macron je navodno večeri provodio u tišini, pregledavajući društvene mreže i čitajući kritike na vlastiti račun. Brigitte su dodatno pogodile zlonamjerne i neutemeljene glasine o njezinu spolu koje se godinama šire internetom. Nay tvrdi da se supružnici danas osjećaju prilično usamljeno te da se sve više povlače u vlastiti svijet.
No, prema autorici, Macronova sklonost takvoj izolaciji seže još u djetinjstvo. Njegova baka Manette, nekadašnja ravnateljica škole, imala je golem utjecaj na njegovo odrastanje. Bila je odlučna u namjeri da od unuka stvori svoje "remek-djelo”, okružila ga je knjigama i poticala na čitanje francuskih klasika. Upravo je ona, smatra Nay, oblikovala njegove govorničke sposobnosti i uvjerenje da može ostvariti sve što zamisli. Kada je kao 14-godišnjak počeo izlaziti s djevojkom, baka mu je navodno izbacila stvari pred vrata i poslala ga roditeljima. Vratio se tek nakon što joj je obećao da više neće gledati djevojke. "Još uvijek živim u duhu svoje bake”, priznao je Macron autorici. Koliko je taj odnos ostavio traga na njemu, možda najbolje otkriva izjava njegove supruge. "Emmanuel još uvijek nije pokopao svoju baku. Nije je čak ni zamijenio. Trebao bi otići na psihoanalizu”, kazala je Brigitte, prema navodima iz knjige.
Nay piše i da je Macron odmalena pokazivao iznimnu sigurnost u vlastite sposobnosti, ali i teško prihvaćao mogućnost da nije u pravu. Njegovi nekadašnji prijatelji i suradnici tvrde da gotovo nikada ne priznaje pogreške, a čak i kada se ispriča, naknadno pokušava dokazati da je njegova prvotna odluka bila ispravna. "Emmanuel nikada nije u krivu”, prisjetio se Gaspard Gantzer, njegov nekadašnji kolega s prestižne škole ENA. Pojedini ministri, navodi autorica, izlazili su sa sastanaka potpuno obeshrabreni nakon što bi predsjednik pokazao da poznaje njihove resore do najsitnijih detalja. Biografija donosi i zanimljiv pogled na početke njegove veze s Brigitte, nekadašnjom profesoricom glume koja je od njega starija 24 godine. Njihov odnos svojedobno je izazvao snažno protivljenje obitelji, a Nay tvrdi da je upravo tinejdžer Macron prvi pokazao inicijativu predloživši da zajedno napišu školsku predstavu. Brigitte je kasnije jednoj prijateljici ispričala da ga je pitala želi li jednoga dana imati vlastito dijete. Njegov odgovor, prema tvrdnjama autorice, bio je kratak: "Želim da se brineš samo o meni.” Sam Macron, čini se, svjestan je da njegovo odrastanje nije bilo uobičajeno. U razgovoru s piscem Emmanuelom Carrèreom 2025. godine, prema navodima iz biografije, izgovorio je rečenicu koja možda najbolje sažima njegov odnos prema vlastitoj prošlosti: "Nikada nisam bio tinejdžer. Ne volim tinejdžere. Ne razumijem ih. Moja supruga ih razumije.”
Očito je tražio sigurnost i podršku jer su mu nedostajali, zato je izabrao nekog kome vjeruje i misli da ga voli bezuvjetno, nije gledao u noge , nego u oči.