"Drugovi, situacija je ozbiljna, došlo je vrijeme da se u pomoć pozovu stručnjaci". Tako smo pretkraj komunizma posprdno komentirali partijsko donošenje odluka bez prethodne stručne pripreme, bez procjena njihovih posljedica. Komunizam je propao, no "situacija" je i dalje vrlo, vrlo ozbiljna. Jer, navike se mijenjaju sporije. Navike da se obave konzultacije sa stručnim savjetnicima prije donošenja važnih odluka ili prije javnog izricanja važnih političkih stavova. Ljudi koji vode ovu državu još nisu stekli naviku da prije donošenja odluke zatraže mišljenja struke.
Da je to učinio Ivica Račan prije nego se s Janezom Drnovšekom sporazumio o granici u Piranskom zaljevu, danas bi i država i premijer imali problem manje. No, to je samo najakutniji primjer. Nanizao ih je premijer ovoga ljeta nekoliko baš na vanjskopolitičkom planu - uvijek u dobroj vjeri i uvijek s lošim posljedicama - od neprimjerenog reagiranja nakon jugoslavenskog incidenta na Dunavu do prizivanja arbitraže za granicu s BiH. Predsjednik Mesić gotovo je ponosno priznao da se izjasnio protiv američkog zahtjeva za priznanje imuniteta američkih vojnika pred Međunarodnim kaznenim sudom čim je za njega čuo. Predsjednikov je stav bez sumnje principijelan. No, je li politički mudar i nije li redoslijed nakazan? Možda bi logičnije bilo najprije vidjeti zahtjev, potom naručiti analizu opcija, procijeniti koja je najmanje štetna, zatim uskladiti postupke s Vladom i Ministarstvom vanjskih poslova, pri čemu stavovi ne moraju nužno biti unisoni. I tek na kraju izreći javno decidiran stav. Ako je on u ovom slučaju uopće nužan.
No, kada bi naši vođe tako upravljali državom, svatko bi mogao na prvi pogled shvatiti što je to hrvatska vanjska politika. Baš kao što se koordinirana slovenska politika vidi i iz istupa njihovih političara i iz postupaka njihovih ribara. Ili, kao što se iz Bushove "ja sam jako strpljiv momak" vidi američka politika odgode rata s Irakom. A neka netko pogodi što je hrvatska vanjska politika na temelju onoga što su posljednjih mjeseci rekli i učinili Picula, Račan i Mesić!