Turistički radnici sa svih strana svijeta slili su se protekla tri dana u glavni grad Njemačke. Berlinska burza se ne propušta, okuplja tisuće izlagače iz zamalo dvjesto zemalja, održe se bezbrojni sastanci, dogovore poslovi vrijedni stotine milijuna eura, a izložbene prostore obiđe sto tisuća posjetitelja. Žamor u sajamskim halama počinje jutrom oko devet, dok stotine informatora sa svojim kovčežićima na kotačiće punim materijala i suvenirčića za posjetitelje žure prema svom štandu, ususret novim sastancima, dogovorima, prezentacijama, konferencijama za novinare... Industrija putovanja ta tri dana u punom je pogonu.
Istovremeno, Berlinčani u podzemnoj ili u svojim automobilima - i ne, nisu to samo Mercedesi i BMW-i - mile kroz jutarnju gužvu prema radnom mjestu. Svatko u svojim mislima, ali svi pomalo razdragani zbog neuobičajeno lijepog, sunčanog vremena u kojem su uživali proteklih dana. Sunca im uvijek fali. Mimo toga, većini samo još jedan običan radni dan, jedan bliže vikendu koji Berlinčani vole provesti u prirodi, a pogotovo na putovanju. Kao, uostalom, i njihovi sunarodnjaci diljem zemlje. Nijemci obožavaju putovati. I u tome ih ne mogu spriječiti i ni krize, ratovi, poskupljenja. Lani su, recimo, poduzeli čak 70 milijuna putovanja dužih od pet dana, a promijenilo se samo to da malo više paze gdje što koliko košta. Ili, kako bi ostali u budžetu, eventualno skrate odmor za dan, dva. Mnogi ovih dana već uvelike maštaju o ljetovanju i biraju gdje će na odmor ovog ljeta i neovisno o berlinskoj burzi, koja danas zatvara svoja vrata. Nijemci takve odluke ne ostavljaju za zadnji trenutak. U Hrvatsku ih, inače, godišnje dođe više od tri milijuna, a radišni kakvi jesu, itekako vape za odmorom.
Koliko ih domaćina vidi kao tijekom godine izmorene učiteljice, prodavačice, policajce, inženjere, liječnice, vozače... koji, osim sunca i mora, žele i malo pažnje, uvažavanja? Jesu li domaćini svjesni što im odmor znači, s kakvim sve brigama i željama dolaze na Jadran, i koliki je kompliment kad novac za ljetovanje, koji većina Nijemaca svaki mjesec disciplinirano ostavlja na stranu kako neka izvanredna situacija ne bi pokvarila putne planove, odluče potrošiti baš kod nas? Oni nisu hodajući bankomati, a nisu ni škrti zato što se ne razbacuju novcem ili jednostavno ne žele platiti više nego što misle da nešto vrijedi. To su, među ostalim, i oni Berlinčani kojima je i jutros, dok su se opterećeni svatko sa svojom svakodnevicom gužvali u prometu, a tisuće turističkih radnika s raznih strana svijeta na ITB-u privodilo posao kraju, sunce izmamilo pomisao: još malo i ljeto je tu. Malo koja nacija pridaje toliku pažnju putovanjima, Nijemcima je to praktički životni stil, a u mnogim zemljama Mediterana, uključujući Hrvatsku, upravo su oni i najbrojniji gosti.
Turizam se s pozicije domaćina, dakako, radi zbog eura, ali i eura je više kad se turistu manje gleda kao broj, a više kao osobu, gosta u pravom smislu koji ta riječ i nosi. U trci za što više i više, mnogi su to na Jadranu smetnuli s uma. Nakon nekoliko godina koje je na Jadranu obilježilo dizanje cijena, 2025. je dobar trenutak za 'reset' i redefiniranje odnosa prema posjetiteljima iz Europe. Iz Njemačke će gostiju biti otprilike koliko i lani, a dizanje kvalitete, čemu hrvatski turizam teži na svim poljima, definitivno uključuje i domaćinskiji odnos nego ga mnogi u turizmu danas nude. Osmijeh, besplatni tanjur grožđa, čaša vina ili samo čašica ljubaznog razgovora gosta može razdragati, a domaćina neće baciti u minus.
Hrvati u ugostiteljstvu a i u turistickoj djelatnosti postaju gulikože , sjecikese, "čaruge" od Istre pa do Dalmacije , sve do Prevlake. Pohlepa , bolest pohlepe je zavladala i gule strane goste a bogami ni ne štede svoj vlastiti narod.Guli se , uzima se ,sjecikese rade punim pogonom , bez milosti prema nikome. Ali svaka Pohlepa uništava sve , posao , brak , prijateljstvo , suradnju..itd..itd. Tako će i Pohlepa i grabež u turizmu i ugostiteljstvu uništiti i Turizam a i Ugostiteljstvo.Živi bili pa vidjeli.