Liječnici: Nećemo odustati od privatne prakse

Oko 1200 državnih liječnika, dakle, svi koji izvan bolničkog radnog vremena rade u privatnim praksama, ostaju bez dopusnica za rad u privatnom zdravstvenom sektoru.

– O tome sam pismeno obavijestio ravnatelje bolnica. Liječnicima koji rade i privatno ravnatelji moraju povući odobrenja za privatni rad, no njihov privatni angažman ne prestaje isti čas.

Prema Zakonu o radu, a ovisno o duljini radnog staža, svatko od njih može privatno raditi još dva ili tri mjeseca. A do 1. svibnja donijet ćemo precizne kriterije, kojih danas nema, o tome koji državni liječnik smije, a koji ne, dobiti odobrenje za rad u privatnoj praksi izvan redovnog radnog vremena – ističe ministar zdravstva Darko Milinović. Osobno bih vrlo rado potpuno odvojio privatno od javnog sektora zdravstva.

Prvo norma u bolnici
– Ali, ako dopustimo miješanje, onda se moraju znati točna pravila jer se trenutačno radi o sivoj, neuređenoj zoni. Smatram da šefovi odjela, klinika i ravnatelji ne bi smjeli raditi privatno jer oni moraju kontrolirati rad u bolnici. Također, odobrenje za privatni rad mora ovisiti i o tome je li, na primjer, kirurg obavio dovoljan broj operacija u svojoj bolnici. Ili, ako su na radiologiji neke bolnice duge liste čekanja za, recimo, CT, zašto bi se tim liječnicima omogućilo da rade privatno? Pa neka prvo organiziraju rad u svojoj bolnici – obrazlaže Milinović, ali dodaje i to da nema ništa protiv da se liječnicima koji budu imali pravo na privatni rad omogući da iznajme operacijsku dvoranu u bolnici. Ističe da sustav privatnog i javnoga treba urediti tako da bude na korist i liječnicima i pacijentima te da se eliminiraju zloporabe preusmjeravanja pacijenata iz bolnice u privatnu praksu.

Milinović nije opterećen činjenicom da su se u proteklih 15 godina liječnici već četiri puta morali prilagođavati novim uvjetima za rad u privatnoj praksi.

Predsjednik Hrvatske liječničke komore dr. Hrvoje Minigo drži da bi razdvojeni sustav bio najbolji, ali se ipak neće za to založiti jer bi, kaže, bolnice izgubile određeni broj stručnjaka.

– Usto, i liječnicima treba omogućiti da privatnim pacijentima nešto dodatno zarade jer znamo kakve su plaće specijalista. Siguran sam da bi svaki liječnik svoje slobodno vrijeme radije proveo sa svojom obitelji nego u dodatnom poslu. Ali, nužna je stroga kontrola radi sprečavanja malverzacija. Liječnik ne smije u 12 sati napustiti svoje radno mjesto da bi otišao u privatnu praksu. Liste čekanja postoje, ali izravno upućivanje pacijenta na privatnu uslugu nije etično – zaključuje dr. Minigo.

Andrija Hebrang nema ništa protiv svojevrsne Milinovićeve revizije u području koje je upravo on otvorio sredinom devedesetih.

– No, sigurno je da će svaka korekcija izazvati nezadovoljstvo na nekoj strani ili u nekoj grupaciji liječnika i zato, zapravo, nema dobrog rješenja. Slažem se da miješanje privatnoga i državnog nije najbolje, a bilo bi idealno da svi privatnici imaju ugovor s HZZO-om, što nije moguće jer je preskupo. Država je u specijaliste uložila jako puno novca, ali je bijeg državnih liječnika u privatne ustanove prirodan. Ali, iznimno je važno da hitni slučajevi u bolnicu ulaze odmah, bez čekanja – drži Hebrang i dodaje da u Hrvatskoj dopunsko zdravstveno osiguranje još uvijek nije, kao u Europi, tržišna kategorija.

Preslabo plaćeni
Dr. Mirando Mrsić ističe da nijedan od dosadašnjih modela miješanja privatnoga i javnoga nije bio potpuno jasan i otvoren te se zalaže za razdvajanje dvaju sustava.

– Jer, da bismo došli do objektivnih kriterija o tome tko radi puno, dovoljno ili malo u bolnici ili koliki je broj usluga potreban hrvatskim građanima, nužna je prije svega akreditacija i kategorizacija bolnica. I potom se mogu utvrditi kriteriji tko ima pravo na privatnu praksu. Liste čekanja ne mogu biti kriterij. Istina je da je materijalni status liječnika nizak jer se puno novca troši na hladni pogon. Imamo previše bolnica koje su preskupe da bi se takvo stanje održalo – kaže Mrsić.

– Pravila i uvjete rada izvan bolnice treba preciznije odrediti baš zato da bi se smanjila sumnja u nelegalne i neetične postupke koji se prije svega tiču preusmjeravanja pacijenata – kaže ravnatelj KB "Sestre milosrdnice" prof. Krešimir Rotim.