Licemjerje po kojem smrdi Hrvatska posljedica je dvostrukih mjerila u kojima nacija razara društvo

Definicija kako je hrvatska nogometna reprezentacija jedina kadra ujediniti naciju nepravedno je i preveliko opterećenje za nejaka pleća naših heroja na mah, koji to u kontinuitetu uglavnom i nisu. Uz to, Dalić i društvo dobivaju ulogu u kojoj se ne snalaze, a bogami, koja i nije ništa drugo nego u startu nakaradno postavljena teza. Jedinstvo nacije?! Koncept koliko nemoguć, toliko i opasan. Jer da su se nacije kadre ujediniti oko vitalno civilizacijskih stvari, onda bismo živjeli u idealnom društvu. Recimo, da se nacija ujedini protiv pedofilije u crkvi i pedofilije uopće. Protiv ugnjetavanja žena. Protiv siromaštva. Protiv diskriminacije manjina. Protiv protivnika prava na bračnu sreću shodno seksualnim sklonostima. Protiv paradoksa da nacija bude posao a ne rođenje. Protiv nepismenosti. Protiv primitivizma i gluposti. Protiv svakog oblika fašizma i socijalne nepravde. E, da, onda bi to bilo puno sadržaja oko kojeg se ima smisla ujediniti. Samo to bi i značilo da imamo društvo, a ne naciju. Nacija u startu jest antagonistički ekskluzivistička koncepcija, poput monoteističke religije, čiji je smisao više nekoga isključiti nego objediniti.