Sve mršaviji Branimir Glavaš nije problem samo za HDZ. Zbog njegova slučaja, naime, tegobe imaju i liberali. I to zato što su, suprotno svim očekivanjima, u Saboru pokazali iznimnu vještinu izmicanja u politički osjetljivim situacijama, što je glasovanje o Glavaševu pritvoru nesumnjivo bilo.
Dok šefica HSLS-a Đurđa Adlešić s bolovanja poručuje da je HDZ-ov neočekivani i kratkotrajni zaokret prema oslobađanju Branimira Glavaša iz pritvora liberalima bio toliko nepodnošljiv pokušaj udara na pravnu državu da su bili spremni čak i inicirati krizu Vlade i riskirati prijevremene izbore, njezini su saborski zastupnici Ivan Čehok i Zlatko Kramarić diskretnim izvlačenjem iz sabornice kako se ne bi morali izjasniti o zadržavanju Glavaša u pritvoru demonstrirali kako stranka koja na visoko mjesto stavlja vladavinu prava može okrenuti leđa vlastitim načelima. Umjesto da ostanu u sabornici i dignu ruku za zadržavanje Glavaša u pritvoru s obzirom na to da bi za HSLS, kako su se izjasnili, sve drugo bilo agresivno miješanje politike u pravosuđe liberali su podvili rep.
I ne samo da su pokazali osobnu slabost, već su bijegom s glasovanja kompromitirali i sustav vrijednosti za koji su se javno založili, među ostalim i u otvorenom pismu kojim su pozvali premijera Ivu Sanadera da zaštiti pravnu državu od HDZ-ovih zastupnika sklonih puštanju Glavaša, zaprijetivši da inače u tom slučaju neće biti dio vladajuće većine. Dok se Kramariću možda i može progledati kroz prste zato što je i on dio osječke ratne priče, pa se u svemu što se događa s Glavašem ne osjeća ugodno, za Čehokovo eskiviranje nema isprike. Njegov pokušaj da objasni kako je HSLS sve što je imao reći o tom slučaju rekao u otvorenom pismu Sanaderu zvučao je potpuno promašeno. Jer su upravo tim otvorenim pismom, koje su potpisali Đurđa Adlešić i sam Čehok, liberali upozorili da bi puštanje Glavaša na slobodu, suprotno odluci suda i zahtjevu Državnog odvjetništva, oslabilo ionako krhke temelje pravne države.
Upravo zbog tog pisma njihov izostanak s glasovanja o Glavašu bode oči i razotkriva HSLS kao nedovoljno pouzdanog partnera na kojeg se HDZ teško može s povjerenjem osloniti. Već istog tjedna, naime, HSLS se izmaknuo i kad je trebalo glasovati o razrješenju Upravnog vijeća Hine, koje je imenovano u kontroverznim okolnostima i čije je razrješenje potaknula Vlada pritisnuta negativnim reakcijama.
Stotine su stranica ispisane proteklih godina o padu liberala s vrha ljestvica popularnosti, gdje su prvih godina hrvatskog višestranačja stajali kao najsjajnija oporbena zvijezda. Glavni razlozi njihova političkog strmoglavljivanja bili su nevjerodostojni stavovi i političko vrludanje. Oslabljenom HSLS-u je trebalo puno vremena da se podigne s dna, osovi na noge i s mizerne potpore od dva posto konačno dosegne izborni prag od pet posto. Žele li do parlamentarnih izbora zadržati tu teško dostignutu peticu, političko lutanje, kukavičluk i neodlučnost zadnje su što si smiju dopustiti. To, naravno, nije jednostavno. Osobito liberalima. No, da će njihova vjerodostojnost doći u pitanje baš na slučaju Glavaš, koji nema nikakve veze s HSLS-om, nitko nije očekivao.
Taj slučaj liberali nisu niti stvarali niti zapletali. I da se nisu u njegovoj parlamentarnoj završnici uključili u javnu debatu oštrim otvorenim pismom premijeru, možda bi njihov izostanak s glasovanja bio tretiran tek kao neodgovornost pojedinaca ili tipična liberalna lepršavost ili, možda, lijenost. Ovako su pokazali da govore jedno, a rade drugo. I da, ako je točno da se na muci poznaju junaci, liberali to nisu.