Paljenjem svijeća, polaganjem vijenaca, molitvom, puštanjem upaljenih lampiona niz Savu i predstavljanjem knjige Ante Kovačevića "Čovjek i njegova sjena", u Slavonskom je Brodu obilježena 23. godišnjica pada Bosanskog Broda i većeg dijela Bosanske Posavine. Rodbina, prijatelji i nekadašnji suborci prisjetili su se 426 poginulih pripadnika 101. bosanskobrodske brigade HVO-a, ali i svih drugih branitelja koji su stradali.
Kroz ovu je brigadu do kraja rata prošlo čak 5.955 pripadnika, od kojih je 1.417 ranjeno.
– Tog je dana i nebo plakalo. Kao da je srce stalo. Zajedno s nama iz Bosanskog je Broda izašlo 18.000 ljudi koji su u njemu ostavili svoj dom, djetinjstvo i dio života. Svi smo mi voljeli taj grad i borili se za njega – rekao je Ivo Đogaš, predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana 101. brigade. Niti jedno bojište, na kojem su borbe vodile hrvatske snage, nije bilo toliko krvavo kao bojište Bosanske Posavine.
Tijekom 189 dana svakodnevno ih je ginulo sedam, a ranjeno 33. Svaki dan je 40 boraca bilo manje. Posljednji branitelji i civilno stanovništvo iz Bosanskog su se Broda povukli 6. listopada 1992. u večernjim satima preko mosta na Savi u Slavonski Brod.
Nakon sedmomjesečnih borbi i najtežeg razdoblja za stanovnike s obje strane rijeke Save, te velikog egzodusa hrvatskog i bošnjačkog naroda, za Brođane je nastupilo mirno razdoblje bez topovskih, zrakoplovnih i minobacačkih napada na grad Slavonski Brod i sela brodskog Posavlja.
Par tisuća hrvatskih sinova uzaludno je izgubilo svoje živote u ratu čiji rezultat je dogovoren u Gazu . Bosanska Posavina mogla je biti vraćena da je za tim postojao politički interes . No obje strane su se držale već unaprijed dogovorenog pri potpisivanju mirovnog dogovora u Daytonu . Iz istih razloga nije došlo ni do značajnijeg broja povratnika jer su tome na putu uz srpsku stranu stajala i HDZ vrhuška . I danas su Čoviću značajniji odnosi s Traktoristom iz Laktaša nego prava Posavaca na svoju očevinu .