Čak 125 puta Željko Bajić iz Slavonskog Broda pružio je ruku kako bi nekome spasio život. Iza tog impresivnog broja ne stoje nagrade ni priznanja, nego desetljeća ustrajnosti, solidarnosti i jednostavne želje da se pomogne čovjeku u nevolji. Za izniman doprinos dobrovoljnom davanju krvi Brodsko-posavska županija dodijelila mu je povelju zahvalnosti, priznanje koje je ovaj Brođanin zaslužio svojom dugogodišnjom humanošću.
Najveća nagrada je spašen život
Darivanje krvi za Bajića je odavno preraslo okvire povremene građanske dužnosti. Postalo je dio njegova života, ali i vrijednost koju želi prenijeti mlađim generacijama. Jer krv se ne može proizvesti, ne može se kupiti ni nadomjestiti. Može se samo darovati, a upravo taj jednostavan čin nekome može značiti razliku između života i smrti. – Kad sam prvi put darivao krv, nisam razmišljao o nagradama ni o brojkama. Svi mi koji smo se odazvali, razmišljali smo samo o tome da naša krv može nekome spasiti život. Danas, nakon toliko godina darivanja, taj osjećaj u srcu i dalje je isti – kaže Bajić.
Njegova priča počela je u industrijskom gigantu Đuri Đakoviću, gdje je prvi put dao krv. Od tada su prošla desetljeća, a on je u međuvremenu ispunio dvije darivateljske knjižice i sada je pri kraju treće. Brojka od 125 darivanja govori sama za sebe, no Željko ističe kako se vrijednost tog čina ne mjeri evidencijom, nego spoznajom da je nekome pružena pomoć onda kada mu je bila najpotrebnija. – Nama darivateljima najveća je nagrada spoznaja da smo pomogli čovjeku u nevolji. Hvala Crvenom križu i našim lokalnim vlastima što prepoznaju naš trud. Svim kolegama od srca čestitam i želim vam puno zdravlja pa da se u ovolikom broju vidimo i idući put – poručuje ovaj višestruki darivatelj.
Koliko je takva predanost važna, najbolje pokazuju i podaci o potrebama zdravstvenog sustava. U Hrvatskoj se godišnje prikupi između 190.000 i 210.000 doza krvi. Lani su prikupljene 209.734 doze. U evidenciji Hrvatskog Crvenog križa nalazi se oko 100.000 aktivnih darivatelja, čiji redoviti odaziv omogućuje stabilnost i samodostatnost zdravstvenog sustava. Posebno ohrabruje podatak da je prošle godine čak 10.711 građana prvi put darovalo krv. Koliko je darovana krv nezamjenjiva u suvremenoj medicini, ističu i stručnjaci. Primarijus Josip Jelić, prvi počasni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa, dobrovoljno darivanje smatra jednim od najplemenitijih ljudskih postupaka. – Biti darivatelj nešto je najljepše i najsvetije na svijetu jer dajete krv osobama koje ne poznajete – ističe Jelić. Dr. Ana Matičević Relić, voditeljica Odjela za transfuzijsku medicinu slavonskobrodske bolnice, upozorava da su zalihe krvi nacionalno blago jer njihova dostatnost građanima jamči sigurnost u trenucima kada im je liječenje najpotrebnije. – Zalihe krvi su nacionalno blago jer dostatne doze pokazuju društvu da je život u Hrvatskoj siguran i da možemo računati na pomoć ako nam zatreba. Silna su sredstva uložena u istraživanje zamjene za krv, no nije pronađena – objašnjava dr. Matičević Relić.
Bez krvi nema liječenja
Upravo zato potrebe za darovanom krvi ne prestaju. Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu svakoga dana u prosjeku prikupi između 350 i 450 doza pune krvi kako bi se podmirile potrebe bolnica. Svaka doza pritom može pomoći čak trima osobama, što znači da se iza pojedinačnog darivanja krije mogućnost spašavanja više ljudskih života. Bajić je svjestan da je budućnost dobrovoljnog darivanja krvi u rukama novih generacija. Zato, unatoč svojem dugogodišnjem iskustvu, ne govori samo o onome što je sam učinio nego i o važnosti uključivanja mladih. – Volio bih da se što više mladih uključi. Ima nas puno koji to radimo godinama. Prvi put sam krv dao u Đuri Đakoviću, dok su još bile takozvane Titine knjižice. Trenutačno ispunjavam treću darivateljsku knjižicu – kaže Bajić. Njegov primjer pokazuje da humanost ne mora biti glasna ni popraćena velikim riječima. Ponekad je dovoljno odvojiti malo vremena, odazvati se pozivu i pružiti ruku nepoznatoj osobi. U vremenu u kojem se često govori o manjku solidarnosti, ljudi poput Željka Bajića podsjećaju da dobrota nije nestala. Ona i dalje teče – doslovno, kroz vene.