Konzervativizam se trudi dokazati svoju relevantnost šireći često vrlo banalna stajališta ponajprije američkih desnih političara i komentatora

Prije nešto više od pet godina svijet je u šoku promatrao kako legendarna pariška katedrala Notre Dame nestaje u plamenu. Dok se puštalo suzu za kulturnim dobrom i vizurom starog, romantičnog Pariza, plamena buktinja koja proždire stoljećima stare svodove, tornjeve i vitraje bila je i simbolički prikaz sunovrata jedne nekoć grandiozne civilizacije koju u propast vode nemar, kriza identiteta i bijeg od duhovnoga. Stara katedrala koja je u novom vremenu hedonizma, materijalizma i ateizma u velikoj mjeri izgubila svrhu kao da je i sama digla ruke od postojanja, odbijajući biti tek još jedan proizvod koji će se prodavati milijunima turista. Ono što je podizano u slavu Boga propada i pada kad bude stavljeno isključivo u službu čovjeka. Dobročinitelji diljem svijeta udružili su snage i prikupili ogroman novac za obnovu pariške katedrale koja će, unatoč nastavku radova na eksterijeru, uskoro biti svečano otvorena pred očima cijeloga svijeta i u nazočnosti više desetaka svjetskih lidera i poznatih osoba. Ovaj će skupi facelifting definitivno očuvati građevinu, ali neće spasiti katedralu. Njezine tornjeve koji se gordo podižu prema nebu ne podržavaju samo konstrukcijski elementi, nego i vjera. A vjere je sve manje. Zato je pomalo apsurdno čitati komentare mnogih tradicionalista koji su zgroženi modernističkim utjecajima u obnovi ove sakralne građevine i u tome vide jedini problem. Većina je starih katedrala nastajala desetljećima, nerijetko i stoljećima, i u njih su utkani različiti umjetnički pravci i izričaji. Neovisno o ukusima koji se, dakako, razlikuju, nitko u tome donedavno nije vidio neki osobiti problem. Sad je odjednom umjetnički utjecaj ovoga vremena jedini problem. To, nažalost, potvrđuje da oni koji danas „konzerviraju“ ne čuvaju suštinu, nego fasadu. Estetika je, dakako, bitna jer je odraz čovjekove duše i utječe na nju, ali nije jedina bitna. Puko kontrarijanstvo neće spasiti zapadnu civilizaciju, može je samo zatočiti u permanentnom unutarnjem sukobu oko trivijalnosti dok joj srž nastavlja trunuti.