Koliko plaćamo politikantstvo SNH? I do 10.000 eura u 30 godina, ali prava cijena je erozija novinarstva

Koliko košta ideološki istup? Ako ste član Sindikata novinara Hrvatske i 30 godina izdvajate od 1,2 do dva posto neto plaće, odgovor nije simboličan. Uz prosječnu novinarsku neto plaću od 912 do 1302 eura, za novinara koji dobiva neto 1000 eura, godišnje je to od 144 do 240 eura, za 30 godina 4320 do 7200. Za one "bolje plaćene" (sad mi fale emotikoni majmuna), 1200 eura, izdvajanje se penje na 5184 do 8640 eura godišnje, a u najboljim scenarijima po Sindikat iskeširamo i 10.000 eura. Dragi kolege, ovo nam je orijentir.

Kod nižih je plaća teret članarine razmjerno veći. Upravo je zato krucijalno u koje se svrhe troši. Svaki euro krvavo zaradimo, barem oni koji svoj "kruh sa sedam kora" ispišu časno. Prevedeno na jezik svakodnevice, to je iznos solidnog rabljenog automobila ili tri do četiri mjeseca obiteljskih životnih troškova. Svrha tog odricanja u sindikalnu blagajnu je kolektivno pregovaranje, zaštita radnih i socijalnih prava i pravna pomoć. Ne marširanje za pripadnike Palestinskog islamskog džihada ili Hamasa ili zaposlenika u medijima u njihovu vlasništvu. Ne putujuća izložba "Učinili smo što smo mogli, zapamtite nas", aktualna u Splitu, koju je SNH, kako se hvali na službenoj web stranici, pokrenuo za, kako ih nazivaju, ubijene kolege novinare iz Gaze, prenoseći citat Palestinskog sindikata novinara "o izraelskoj okupaciji nad palestinskim novinarstvom, masakrom i ubijanjem svjedoka istine" i porukom da "mi članovi SNH nastavljamo širiti prostor za njihove glasove, pamtimo ubijene i način na koji su ubijeni te ovom izložbom želimo čuvati i sve ono za što su živjeli i što su svojim radom svjedočili i zagovarali – otpor represiji, cenzuri, okupaciji, aparthejdu i genocidu." Od 66 imena "novinara", 22 ih se prema javno dostupnim podacima Honest Reportinga dovodi u vezu s Hamasom ili Palestinskim islamskim džihadom – operativnim vojnim djelovanjem ili kroz rad u medijima pod njihovim vlasništvom ili kontrolom. Visok udio, trećina. Na listi su čak i tri imena koja je Committee to Protect Journalists (CPJ) uklonio iz svoje baze jer nije potvrđeno da su bili novinari/medijski radnici: Mohamed Al Džadža, Said Al Halabi i Abdulah Alvan.