Koliko god protivnici bili glasni, klupko iznajmljivanja mora se otpetljati

Hoće li posljednje korekcije iznosa godišnjeg paušala za iznajmljivače i smanjenje potrebnog broja suglasnosti sustanara koje moraju prikupiti iznajmljivači u zgradama odobrovoljiti nezadovoljnike, tek će se vidjeti. Prema posljednjem prijedlogu, raspon godišnjeg paušalnog poreza po krevetu povećan je, naime, za iznajmljivače u najrazvijenijim turističkim zonama s prvotnih 150 do 300 eura na 100 do 300, a u drugoj zoni sa 100 do 200 na 70 do 200 eura (u trećoj i četvrtoj zoni ostali su prije predloženi rasponi), s tim da će konačne iznose raspisati lokalne vlasti. Vlasnicima stanova koji se bave iznajmljivanjem turistima, pak, po novom neće trebati 80 posto suglasnosti suvlasnika već 66 posto. Doduše, dodano je kako će iznajmljivač u zgradi obavezno morati imati suglasnost prvih susjeda, odnosno suvlasnika čiji zidovi, podovi ili stropovi graniče sa stanom koji se koristi ili namjerava koristiti za turistički najam. Predviđeni rok je 31. prosinca 2029., što znači da svi oni koji svoje stanove već iznajmljuju turistima nastavljaju raditi bez ijedne suglasnosti praktično još punih pet godina. Ali u nekim je zgradama među susjedima zakuhalo kao da sve na snagu stupa koliko već sutra. Predstavnici inicijativa za, kako kažu, spas obiteljskih iznajmljivača, koji se oštro protive novim mjerama, čak govore da bi se novo zakonsko rješenje, aludirajući na netrpeljivost koja bi mogla nastati među susjedima, trebalo zvati Zakon bit će krvi. Time ni najmanje ne doprinose smirivanju i boljem razumijevanju, a i na samim skupovima nezadovoljnika čuju se krajnje neprimjerene rečenice poput one da će prvi susjed koji odbije potpisati "biti gurnut niza skale". Ili, kako se ovime susjede dovodi u ratno stanje, pa čak i, još neprimjerenije, da će biti mrtvih glava. Bijesa nisu pošteđeni ni iznajmljivači i njihovi predstavnici koji su javno podržali najavljene novosti u regulaciji obiteljskog smještaja i kratkoročnog iznajmljivanja u stambenim zgradama. Ljudi o tome nerado govore, ali raznim kanalima stižu im vrlo neugodne poruke, a za potvrdu koliko je sve izašlo iz okvira prihvatljivog izražavanja nezadovoljstva, čak i otvorene prijetnje. Ogledan primjer kako jedan problem – u ovom slučaju bujanje iznajmljivanja turistima – samo rađa nove kad se na njega godinama žmiri. A ujedno i potvrda da se zamršeno klupko obiteljskog smještaja, koje krije i stvarne domaćine i obične rentijere, koje se u posljednjih osam godina uvećalo za 170.000 postelja i premašilo 670.000, mora napokon otpetljati. To više što 25 posto tog broja čine kreveti koji se rentaju bez kontakta gosta s domaćinom. Žrtve su i susjedi koje nikad nitko o tome nije pitao, ali i sam turizam kojem bujajući kapaciteti ruše i popunjenost i konkurentnost. Zagovornici dosadašnjeg modela, koliko god glasni bili, tome teško mogu proturječiti.