Klimatske katastrofe podsjećaju nas koliko je naša egzistencija krhka

Na krajnjem sjeverozapadu Engleske, na obali, postoji jedna cesta koja iščezava u moru. Ona vodi do tzv. Svetog otoka. Lindisfarne je inače plimni otok. Mnogo je poznatiji po svom neslužbenom nazivu Holy Island. Zanimljivo je da ova cesta vodi do Svetog otoka samo za vrijeme oseke. No čak i za vrijeme plime možete napraviti nekoliko koraka po mirnoj vodi. Neupućenom promatraču bi to vjerojatno izgledalo kao hodanje po vodi, slično kao što je Isus hodao po jezeru nakon što je nahranio 5000 gladnih ljudi.

Priča iz današnjeg evanđelja je mnogima dobro poznata. Nakon napornog dana, Isus šalje svoje učenike na drugu stranu jezera čamcem. On je sam ostao u molitvi i tišini. No plovidba je prestravila učenike. Nisu se oni prestrašili ni valova ni vjetra, već nekakve “utvare” iliti duha. Ali napetost nije dugo potrajala. Isus im se otkrio riječima: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!” Petar se potom odlučuje na hod po vodi. I išlo je to sve dok ga siloviti naleti vjetra i valova nisu obeshrabrili da je morao vikati u pomoć. Isus je tu da mu pruži ruku i spasi stvar. Obojica ulaze u čamac i oluja se automatski stišava. Iako se na prvu možda tako ne doima, u ovoj vješto iskonstruiranoj priči imamo nekoliko simbolički snažnih slika.