Kći traži ubojicu.Tko je bogatog Talijana zatukao prije 26 godina?

"U slučaju ubojstva gospodina Calvija oružje kojim je počinjen zločin nije šiljak za led nego zidarski kramp. Tijekom procesa nisu na spomenutom oružju nađeni tragovi krvi. Na stolu i klupi nađeni su tragovi oružja korištenog u svađi. Ovi predmeti nisu nađeni među oduzetim predmetima. Izvješće o klupi, koje je izdao Institut pravne medicine, nije valjano zbog nedostatka datuma i potpisa nadležne osobe. Gospodin Friedrich Swank, odvjetnik oštećene strane, dobrovoljno je pomogao ubojici u vrijeme istrage. Nisu ga zanimali stvarni dokazi i realno stanje stvari."

Taj dokument koji je vlastoručno potpisala i u ponedjeljak njegov prijevod s talijanskog na hrvatski ovjerila u Zagrebu, pružila nam je Eleonora Giulia Calvi prije no što smo sjeli za stol i počeli razgovarati o ubojstvu njezina oca Alfreda Calvija, bogatog Talijana koji je skončao u veljači 1985. godine u svojoj kući u mondenom zimovalištu u St. Moritzu.

Novi dokazi

Dok prebire po papirima i sjećanju, Eleonora Giulia Calvi bujicom riječi koju izbacuje iz sebe nabraja sve nelogičnosti u istrazi iznova otvorenoj 26 godina nakon što je Helga Laner Calvi priznala da je ubila supruga. Jer, sumnjaju i E. Giulia Calvi, ali i istražitelji, da lijepa plavuša dvadesetak godina mlađa i isto toliko centimetara viša od supruga kojem su bile 72 godine nije u svađi udarila starca po glavi. Da je bila u kući, nitko ne dvoji. Ali, po novim dokazima, ona nije ubojica, već pomagač u uništavanju dokaza. Ako se obistine sumnje, ubojica je Emanuela Calvi, Eleonorina pet godina starija sestra!

– Moja je majka Austrijanka i bila je najljepša žena u svojoj zemlji. Otac, prvi uvoznik plastike nakon 2. svjetskog rata, vlasnik nekoliko tvornica i kuća, uspio je zavesti tu ljepoticu natprosječne inteligencije koja je tečno govorila pet jezika, bila svjetska prvakinja u bridžu i jako je dobro znala s ljudima.

Zahvaljujući tati živjeli smo na visokoj nozi, na relaciji između Monte Carla i St. Moritza – kaže E. Calvi.

U braku su njezini roditelji bili gotovo četiri desetljeća, a posljednjih 15 godina zajedničkog života oboje su prijetili da će razvrgnuti bračnu zajednicu. Ipak, nisu to učinili. Te zime Eleonora Calvi nije s obitelji bila za Božić, iako je, kaže, osjećala da nešto ne valja:

– Rekla sam tati da bude oprezan, uzvratio je da se ne brinem, da idem, kako sam i planirala, na Kubu. To sam i učinila, a onda se vratila u Milano, na fakultet. Bio je 23. veljače te 1985. godine kad su me rođaci nazvali i kazali da se ocu nešto dogodilo.

Pokušala sam doznati i od policije, i od bolnice i od kućepazitelja što, ali nitko mi nije govorio. Tek nakon dolaska u St. Moritz doznala sam da je tata ubijen još 19. veljače i da je krivnju preuzela majka, koja je iz Švicarske otišla u Austriju i predala se tamošnjim vlastima. U pritvoru je bila nekoliko mjeseci jer je ispalo da je oca ubila u samoobrani. Iste večeri kad sam stigla do naše kuće otišla sam u policiju po sestru. Tu noć ona je u pidžami pobjegla van, a bilo je minus 20. Policija ju je našla, otišla je na liječenje, a ja sam sve vrijeme bila uz nju – kaže E. Calvi.

Ziheraški ali do pobjede

Mati i sestra poslije su joj kazivale da su se roditelji posvađali, da je majka lovila oca po kući, jednom ga udarila, a zatim se on na isto mjesto udario u glavu u okvir prozora, kad se pokušao skriti pod stol... Tada je došla sestra sa psom, i to, tek kasnije će Eleonora shvatiti, kroz dio kuće koji uopće nisu koristili i koji nije ni bio prohodan. Ali žene obitelji Calvi držale su se zajedno sve do ostavinske rasprave. Pokojni Calvi ostavio je nekoliko različitih oporuka na različitim adresama, na kraju je imovina podijeljena između sestara, majke i ocu bliske rođakinje. Sve bi možda i dobro završilo da nije zapelo oko kuće zločina u St. Moritzu:

– Htjela sam je ja jer sam u njoj rođena i jer sam bila više vezana uz oca, a sestra uz majku. Njoj sam nudila veću. Na kraju ju je ona dobila. Petnaest godina nakon toga nismo bile ni u kakvu kontaktu, sestra se s mamom odselila u Monte Carlo. Nazvala sam je 2007. godine i pozvala na proslavu koju sam pripremala. Vikala je da nema šanse da dođe, da ne želi imati posla s usranim Talijanima, da je jednog – tatu – ubila – kroz suze će E. Calvi.

Od tog trena Eleonorin život postao je film u kojem glavna glumica pred lice pravde želi privesti krivca. U podrumu suda u Innsbrucku pronašla je spis, uočila da u njemu nedostaju stranice dokaza, vidjela pogrešan nacrt kuće u kojoj je rođena... I našla da je sud još tada htio sestru ispitati kao osumnjičenu, ali je odvjetnik Friedrich Swank to spriječio...