Kazna od 30 godina robije za otmicu i ubojstvo primjerena je

Armend Musliu (31) i Vittorio Vukdedović (34) pravomoćno su osuđeni na po 30 godina zatvora zbog otmice i ubojstva mladog Slovenca Jure Bajde (22), sina Iztoka Bajde, jednog od šefova slovenskog Petrola. Odlučio je tako Vrhovni sud, potvrdivši presudu koju je vijeće Renate Miličević, sutkinje zagrebačkog Županijskog suda, donijelo lani u lipnju. Kako je riječ o kazni dugotrajnog zatvora, i Musliu i Vukdedović imaju pravo na još jednu žalbu.

Oteli i zakopali

Njih su se dvojica teretila da su nesretnog Bajdu oteli i zatočili u lipnju 2007., nakon čega su od njegova oca tražili otkupninu od 200.000 eura. Kada je nisu dobili, mladića su ubili, samoljepljivom vrpcom mu zavezali ruke oko zglobova, a na glavu mu navukli tri PVC vrećice te ga zakopali u jamu pokraj vikendice u Moslavačkoj Slatini.

Iako su se u svojima obranama branili da je riječ o insceniranoj otmici, u kojoj je sudjelovao i sam Bajda, vijeće im nije povjerovalo. Musliu i Vukdedović su se žalili na presudu smatrajući da je došlo do bitnih povreda kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U svojoj žalbi Musliuov branitelj Hrvoje Korša naveo je, među ostalim, i da je sudsko vijeće nižeg suda prekoračilo rok za izradu pisanog obrazloženja presude. No Vrhovni sud smatra da ta činjenica nema nikakvih procesnih posljedica, a predsjednica sudskog vijeća obrazložila je razlog zbog kojeg je pisanje obrazloženja trajalo dulje no što je predviđeno. Prema Vrhovnom sudu, obrana okrivljenika nije u pravu ni kada tvrdi da se nepravomoćna presuda zasniva na pretpostavkama, a ne na zatvorenom krugu indicija.

Nema proturječja

Stajalište Vrhovnog suda je da je “sud prvog stupnja za sva svoja utvrđenja dao dostatne razloge, među kojima nema proturječja”. Dajući za pravo nižem sudu, Vrhovni je sud upozorio i na činjenicu da su se okrivljenici međusobno teretili, a dao je i packu Musliu te ga je upozorio na neprimjerene kvalifikacije jer je u svoj žalbi naveo da su “zaključci nižeg suda monstruozni”. Kao što nisu prihvaćene žalbe okrivljenika i njihovih branitelja, nije prihvaćena ni žalba tužitelja koji je tražio maksimalnu kaznu. Objašnjeno je da je niži sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve otegotne i olakotne okolnosti pa, po stavu Vrhovnog suda, “nema uvjeta za strože, ali ni blaže kažnjavanje okrivljenika”.