Katolici i anglikanci

Katolici i anglikanci mogli bi se ujedinjavati prema prilikama na terenu. Taj se zaključak nameće nakon vijesti da su anglikanci spremni priznati papu kao svoga duhovnog poglavara. Predsjednici Međunarodne anglikansko-rimokatoličke komisije oglasili su se svojim blagim demantijem dan nakon objave te vijesti, no potvrdili su da je napravljen dokument, da se i dalje raspravlja o ulozi rimskoga biskupa te da je cilj i te komisije i novog dokumenta uspostavljanje potpunoga jedinstva dviju crkava.

Čini se da stvari neće bitno promijeniti ni ultimatum koji je sa zasjedanja anglikanskih primasa u Tanzaniji prekjučer dobila američka Episkopalna crkva da se, naime, odrekne ređenja homoseksualaca za biskupe te da ne blagoslivlja istospolne parove.  Premda Katolička crkva na spekulacije o podijeljenosti ističe da želi jedinstvenu Anglikansku crkvu, podatak iz spomenutog dokumenta da će o mnogim važnim pitanjima odlučivati mjesni biskupi za svoje područje govori da su anglikanske podjele presnažne da bi se gradio jedinstveni ekumenski program.

Ultrakonzervativno i liberalno krilo Anglikanske crkve, koja broji 70 milijuna članova, a čije su oštre podjele vidljive posebice u Africi i SAD-u, možda će ubrzati, a možda i opteretiti takva ujedinjavanja na terenu. Uskoro bismo to mogli vidjeti.