Kakvi su planovi opozicije u Srbiji nakon izbornog poraza? Valja zaboraviti na to pitanje, odgovaraju nam insajderi iz Beograda i hrvatski politički analitičari. Pravo je pitanje koje muči javnost u toj zemlji, kažu, tko je uopće opozicija vladajućem režimu. Nakon što je 3. travnja na općim izborima predsjednik Aleksandar Vučić osvojio novi mandat, a njegova Srpska napredna stranka (SNS) uvjerljivu većinu, promatrači bi mogli očekivati da će novi neuspjeh oporbu navesti na ozbiljna promišljanja o budućem radu. Umjesto toga, stranke koje su činile srž opozicije u Srbiji međusobno se optužuju za izdaju i suradnju s Vučićevim režimom. Najvažniji je razlog za to prošlotjedni sastanak Vučića i jednog od lidera opozicije Dragana Đilasa protiv kojeg su se najozbiljnije pobunili Đilasovi najbliži koalicijski partneri.
Kamo će Srbija? Vučić zadovoljno trlja ruke dok se oporba međusobno optužuje za izdaju
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Dokle nered može biti bezopasan? Vučić na Miloševićevim stazama, hrvatska vlast ne vidi Skeju
Kvadratura hrvatsko-srpskog kruga neće se brzo riješiti, s koje god se strane stane rješavati. Srbija za pomirenje nije zrela, Hrvatska nije dovoljno zainteresirana, a Srbi i Hrvati dijele sudbinu svojih država. Dokle taj nered može biti bezopasan?
Na proslavama ratnih pobjeda nikad ni spomena o pobijenima. Vodi li to prema miru?
Umirovljeni pomoćni biskup vrhbosanski o ratu i miru, mržnji i pomirenju, vjeri i naciji, Crkvi i politici
Znanost slavi onoga tko će biti u pravu za deset godina, a politika onoga tko je uvjerljiv do četvrtka
Zamislite čovjeka koji ima uređen život i kojem je jasno da mu ulaznica u politiku znači osobni rizik. Dobri ljudi ne odustaju od politike zbog nedostatka morala, već zbog savršeno razumljiva izračuna
I za Vučića i za studente rat u Hrvatskoj počeo je 4. 8. 1995.
Tko god pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima u Srbiji, odnos prema Oluji i ratnoj prošlosti teško da će se bitno promijeniti
Gospićani se osjećaju napušteno. Bi li država jednako postupala da tisuće tona opasnog otpada leže pokraj Zagreba, Splita ili Rijeke?
Trebalo je proći 18 mjeseci da problem Gospićana postane politički važan. Danas su svi glasni i zabrinuti. Gdje su bili kad su kamere bile isključene?
Na sam Uskrs nas komsije iz vecernjaka maltretiraju smrdijom