Kako se zaštititi od ubojice?

Presumpcija nevinosti pravna je svetinja, ali kad nekome ništa nije sveto, pa ni život djeteta, onda je teško biti legalist, odnosno pristojno javno komunicirati. Međutim, pitanje koje je svojim novim prometnim izgredom nametnuo Elvis Tahirović (24) nemoguće je prešutjeti: Kako se društvo može zaštititi od tog beskrupuloznog ubojice za upravljačem vozila?

Nakon bijega s mjesta nesreće te rušenja zaštitnih stupića koji pješake štite od takvih vozača, taj drznik za volanom, bez vozačke i opet alkoholiziran, još se upustio i u raspravu s policajcem da bi potom pobjegao i zalegao u grmlje. Kad se postavlja pitanje odgovornosti, onda je tako sitan, skrio bi se i u mišju rupu, a inače kako samo bezobziran zna biti.
 Jedanaestogodišnju Teu Benčec pregazio je 16. siječnja 2001. godine. Djevojčica je išla u knjižnicu, a on se ludirao zagrebačkim ulicama. Nije joj pomoglo što su je roditelji i škola učili kako da prelazi cestu. Bila je na zebri kad mu se našla na putu. Nije ga zaustavila alkoholiziranost, crveno svjetlo na semaforu, ograničenje brzine, vozio je neispravan i neregistrirani ford taunus, a vozačke nije imao onda, a dakako ni danas je nema.

Prekršio je toliko pravila da mu je sudac Ilija Desnica izrekao najtežu kaznu za prometnu nesreću u novijoj povijesti Hrvatske, od osam godina zatvora, a tužiteljica Sunčica Blažević tražila je još težu  maksimalnih deset godina. Potom se sutkinja Melanija Grgić smilovala njegovoj mladosti pa ga je u ponovljenom suđenju osudila na dvije godine i deset mjeseci zatvora obrazložući kako kazna u našem pravnom sustavu nema funkciju "odmazde". Konačno, ravnoteža između ta dva stava nađena je u pravomoćnoj osudi na pet godina zatvora.

Tahiroviću to nije bilo prvi put da je nekoga unesrećio vozeći automobil, pa je u međuvremenu osuđen na još sedam mjeseci zatvora jer je u Opatiji izazvao sudar u kojem je, osim njega, još jedna osoba teže, a druga lakše ozlijeđena. Do kobne nesreće kazneno je prijavljen čak 68 puta! Analiza tih prijava dovela bi nas do još jednog zaključka o uzaludnosti policijskog rada. Na žalost, Tahirović se pokazao i kao promašaj penalnih institucija.

I nakon zatvora, on opet po svome. Inače, psihijatrijsko vještačenje kod tog mladića nije otkrilo nikakve duševne bolesti ili poremećaje. Ubilačka bezobzirnost Elvisa Tahirovića i kod najdobronamjernijih traži odmazdu. Očito, zakon nije rađen za takve. Zbog najnovije drskosti tek će prekršajno odgovarati. Ubrzo ćemo opet morati strepiti. Samo da opet neki otac, poput Stjepana Benčeca, ne bude moren pitanjem: "Što ostaje čovjeku koji svoju djecu odgaja da poštuju zakone, a onda mu se dogodi takvo što?"