Poljska je posljednjih godina izrasla u jednu od najvažnijih europskih država, a spoj snažnog gospodarskog rasta i ubrzanog jačanja vojske donosi joj sve veći politički utjecaj u Europskoj uniji. Takvu sliku u analizi objavljenoj u The Telegraphu iznosi novinar Daniel Johnson, koji zaključuje da se europska politička težina postupno pomiče prema istoku. Poljska je, prema Johnsonu, postala šesto najveće gospodarstvo Europske unije, nakon što je po veličini gospodarstva prestigla Švedsku i Belgiju. Prošle je godine njezino gospodarstvo raslo 3,6 posto, što je otprilike dvostruko više od prosjeka EU-a.
Autor poljski gospodarski uspon povezuje s reformama koje su započele nakon pada komunizma, posebno s politikom tadašnjeg ministra financija Leszeka Balcerowicza. Kao važne temelje navodi i obrazovni sustav te relativno nisku razinu korupcije. Dodatni poticaj tržištu rada posljednjih godina dao je i dolazak više od milijun Ukrajinaca. Promijenio se i smjer migracija. Dok je Poljska prije bila veliki izvor radne snage za zapadnu Europu, sve više Poljaka vraća se u domovinu jer su im ondje, kako navodi Johnson, mogućnosti zapošljavanja sve bolje. Poljski premijer Donald Tusk pritom je postavio ambiciozan cilj – da Poljska do 2030. premaši Ujedinjeno Kraljevstvo po BDP-u po stanovniku mjerenom prema paritetu kupovne moći.
No gospodarska snaga nije jedina karta na koju Varšava računa. Ruska invazija na Ukrajinu dodatno je promijenila poljski pogled na sigurnost. Poljska, koja graniči s Bjelorusijom i ruskom eksklavom Kalinjingradom, posljednjih godina snažno povećava ulaganja u obranu. Prema Johnsonu, izdvajanja za obranu dosegnula su oko četiri posto BDP-a, čime Poljska ima najveći udio obrambene potrošnje u gospodarstvu među članicama NATO-a. Rezultat je velika modernizacija oružanih snaga. Johnson tvrdi da Poljska danas raspolaže većim i bolje opremljenim oružanim snagama od Njemačke, iako je njemačko gospodarstvo višestruko veće.
Upravo kombinacija vojne i gospodarske moći Poljskoj daje novu težinu u europskoj politici. Prema analizi Telegrapha, odluke o istočnom krilu EU-a više se ne mogu donositi isključivo dogovorom Pariza i Berlina bez ozbiljnog uključivanja Varšave. Poljska je pritom dio tzv. Weimarskog trokuta, neformalnog političkog formata koji čine Poljska, Francuska i Njemačka. Iako je u toj skupini još uvijek slabija od dviju zapadnih sila, Johnson smatra da upravo Poljska ima najdinamičnije gospodarstvo.
Takav razvoj događaja povećao je i političku težinu Donalda Tuska. Iskusni poljski političar na mjestu premijera bio je od 2007. do 2014., a potom se na vlast vratio 2023. godine. Johnson ga, uz ministra vanjskih poslova Radosława Sikorskog, svrstava uz bok vodećim europskim političarima poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, talijanske premijerke Giorgije Meloni i njemačkog kancelara Friedricha Merza. Tusk je poznat kao proeuropski političar, a tijekom europske karijere bio je jedan od istaknutijih protivnika Brexita. Ipak, prema Johnsonu, Europsku uniju ne promatra prvenstveno kao projekt stvaranja nadnacionalne države, već kao zaštitu europskih država od ruskog pritiska. No njegova međunarodna pozicija trenutačno je snažnija od domaće.
Iako gospodarski napreduje, Poljska je i dalje politički podijeljena. Johnson upozorava da se poljsko biračko tijelo posljednjih desetljeća pomiče prema desnici, dok pitanje nacionalnog identiteta i povijesnog nasljeđa i dalje snažno oblikuje politički život. Posebno složeno stanje nastalo je nakon godina vlasti stranke Pravo i pravda (PiS), tijekom kojih su, prema Johnsonu, institucije poput pravosuđa i državnih medija izgubile dio svoje neovisnosti. Ni promjena vlasti nije uspjela zaliječiti te podjele – one su i dalje itekako vidljive.
Tusku dodatnu glavobolju zadaje predsjednik Karol Nawrocki, kandidat kojeg je podržao Donald Trump. Nawrocki je već nekoliko puta posegnuo za predsjedničkim vetom i zauzeo oštriji ton prema pojedinim pitanjima, uključujući odnos prema Ukrajini. No ni poljska desnica nije jedinstvena – PiS se raspao na frakcije, a sve više birača privlače i radikalnije opcije poput Konfederacije i Konfederacije Poljske krune. Poljsku tako čekaju novi politički izazovi, a Johnson sljedeće parlamentarne izbore vidi kao svojevrstan test u kojem će se pokazati kojim će smjerom zemlja krenuti dalje.
No, dok se politička scena sve više zaoštrava, Poljska tiho, ali sigurno mijenja ravnotežu snaga u Europi – gospodarski i vojno. Zemlja koja je desetljećima bila na margini europskih odluka danas je postala jedna od ključnih igrača na istočnom krilu EU-a i NATO-a. Kako piše The Telegraph, Poljsku više nije dovoljno gledati samo kao primjer uspješnog nadoknađivanja zaostatka za zapadnom Europom. Njezina gospodarska snaga i vojni potencijal danas joj daju sve veću riječ u tome kako će izgledati budućnost cijelog kontinenta.