Zoran Mamić prvi je put protiv braće Kovač zaigrao za Bochum u posljednjem kolu sezone 1996./1997. kada je Zokijeva momčad poražena u Leverkusenu sa 0:2.
– Tada još nisam poznavao braću, samo smo se znali pozdraviti na utakmicama, a pravo upoznavanje počelo je u ljeto 1998. godine kada sam poslije SP-a prešao u Leverkusen – kaže Zoran i odmah objašnjava:
– Znam da neki moje pozivanje na SP povezuju s transferom u Bayer, a ja sam ugovor potpisao u travnju, dakle dva mjeseca prije početka SP-a u Francuskoj.
Braća nisu bila zvijezde
Niko i Robert, kaže Zoran, u njegovo vrijeme nisu bili zvijezde Leverkusena.
– Kad sam došao, Niko je imao bolji status od Roberta, ali na žalost, u drugoj sezoni slomljena mu je noga u dvoboju sa Soldom pa neko vrijeme kod Dauma nije bio u prvom planu. U međuvremenu se Robi rapidno dizao i dolazio u prvi plan te postao nezamjenjiv član idealne momčadi.
Niko je bio otvoreniji, komunikativniji od Roberta, no s vremenom se led topio pa je sada Robert više naš
Najcrnji dan Nikine karijere bio je 20. prosinca 1997. godine, utakmica Bayer – Stuttgart (6:1). Niko je u 38. minuti ušao umjesto Emersona, a nakon sudara sa Soldom zamijenjen je u 67. minuti. Vratio se na travnjak 29. travnja 1998. godine protiv Borussije Dortmund i do kraja sezone odigrao još dvije utakmice, ali tada više nije bio u Ćirinim planovima za SP.
– Kao sportaš koji toliko ulaže u sebe, toliko želi igrati za reprezentaciju i toliko voli Hrvatsku, naravno da mu je bilo jako teško što nije išao na SP. Jer bio je dio toga (do SP-a Niko je imao pet nastupa, uključujući i protiv Ukrajine u dodatnim kvalifikacijama, nap. a.), a onda je taj sjajan rezultat u Francuskoj napravljen bez njega – dodaje Zoki.
Bayern ga platio 5,5 mil. eura
Za prijatelja Niku, čijoj je kćeri bivša Zokijeva supruga Vanja krsna kuma, Mamić ima samo riječi hvale.
– Niko ne da nije potonuo u Bayeru, nego se upornošću, radom i kvalitetom izborio za poziciju. Godinu poslije prešao je u HSV, a njegovu kvalitetu prepoznao je i Bayern (transfer u München bio je težak 5,5 milijuna eura, nap. a.). Kad sam upoznao braću, Niko je bio otvoreniji, komunikativniji od Roberta, no s vremenom se led topio pa je sada Robert više naš, a Niko po svojim razmišljanjima više Nijemac – kaže Zoran.
Vi ste spojili Roberta i Anicu Kovač?
– Da, iako su se oni poznavali iz Berlina, gdje su oboje rođeni i nešto petljali kao klinci. Kasnije su im se putevi razdvojili. Nakon Robijeve rastave od prve supruge, bili smo u karanteni i on me pitao mogu li doći do Aničinoga telefonskog broja. Ona je već tada bila prva pratilja Miss svijeta. Nabavio sam taj broj i njihov prvi telefonski razgovor trajao je tri-četiri sata.
Svojedobno ste Niki Kovaču nudili Dinamovu klupu?
– Nikada o tome nismo razgovarali konkretno, više smo se prijateljski opipavali, međutim - u startu mi je rekao on nije zainteresiran za stalni, svakodnevni posao u Hrvatskoj. Zbog obitelji koja želi ostati u Austriji.
Zato vam je uspjelo dovesti Roberta. Osvojio je dva naslova s Dinamom...
– Robertu je bilo izuzetno stalo do Dinama, iako se na treninzima ponekad činilo da radi laganije. Ali, zato i postoji trener, da bude psiholog i da poznaje karakter svakoga igrača. Taj Robijev pristup na treninzima nije bio zabušavanje, niti miniranje trenera, jer je na utakmici bio zvijer.
Filho i Alen nisu zaslužili poziv
Pozdravljate Nikin izbor za šefa reprezentacije?
– Bilo bi idealno da je došao na početku novoga ciklusa, ovako je upao u priču koja nije dobra. Momčad nam nije dobro igrala, rezultat nije bio kakav smo očekivali, iako je skupina bila nezgodna. Drugo mjesto nije neuspjeh, no izvedba nije bila dobra i sad smo u opasnoj situaciji. Islanđani su neatraktivni, a mogu biti jako opasni. No, Niko ima karakter, želju i znanje i uvjeren sam da će pod njegovim vodstvom Hrvatska biti bolja.
Kad sam se čuo s Nikom, prvo sam ga pitao ima li brata
Voljeli biste ovaj stožer vidjeti u Dinamu?
– Niko ima kvalitetu i znanje, sad će skupljati iskustvo. On stalno ulaže u sebe, educira se, prati svjetske trendove. Naravno da bih volio da takva osoba bude trener Dinama.
A iz Dinama je pozvao samo jednoga igrača? Nema Ademija, Sammira, Halilovića...?
– To je uputnica da moraju biti puno bolji. Volio bih da u reprezentaciji ima deset naših igrača, ali oni u ovom trenutku nisu zaslužili poziv – zaključio je Mamić.
Skauting u Gelsenkirchenu
Zorislav Srebrić bio je 1996. zadužen za opserviranje najboljih hrvatskih nogometaša u dijaspori. Tu ideju pokrenuo je Ante Pavlović, kod Tuđmana je ona naišla na odobravanje, a Zorislav Srebrić imenovan je “časnikom za vezu” s kandidatima.
Niko Kovač bio je prvi kojemu se obratio...
- Čim sam nazvao Niku, nakon kratkoga upoznavanja, moje prvo pitanje glasilo je – imaš li brata? Imaš? Onda daj i njega! – prisjeća se Srebrić, koji je u akciju krenuo u srpnju 1996.
Niku Kovača prvi je put uživo gledao u rujnu te godine, na bundesligaškoj utakmici Schalke – Bayer 1:2, na starome stadionu u Gelsenkirchenu. U toj utakmici Niku Kovača, standardnoga igrača Bayera, u 75. minuti zamijenio je brat Robert.
- Bilo mi je dovoljno i tih 75 minuta da se uvjerim da se doista radi o potencijalu za reprezentaciju. Izvješće sam podnio izborniku Blaževiću, potom smo Niku gledali još nekoliko puta, a u prosincu 1996. pozvan je na turneju u Maroko – dodao je Srebrić.
Dragi Niko okani se Dinama dok su Mamiči u njemu glavni,